Jutro je odavno svanulo.Budim se iz sna u kojem si bio ti.I ponovno mislim na tebe.Iako te dobro ne poznam,imam osjecaj kao da te oduvijek znam.Al nemam snage da ruke pokrenem,da ucinim nesto vrjedno pohvale.Otvorila sam oci i napokon progledala.Sve vidim,sve znam.Do sada bila sam sljepa,ali vise nisam.Znam zvuci glupo al znam sve o vama,sve o svemu.Jer..da,najgora sam ja.Tako ne izgleda no najlosija sam osoba koja zivi.Znam sve o svacem.Zvuci glupo al tak je.I nesto me se zeli rjesit zbog toga.Strah me mojih grijehova,strah me toga sto me se zeli rjesit,no ne predajem se ja.O ne,ja ne ostavljam nikakve tragove.Nitko me primjetit nemoze.Naucila sam biti nevidljiva.Kod kuce nekako mi je najteze,za njih sam potpuno nestala.I to je po jednoj strani super.Bar me vise niko ne maltretira ni fizicki,a bome ni psihicki.A njih ko jebe.Netrebaju mi.Sve sto dotaknem odjednom postaje prah,laz je da postoji sreca,ljubav je samo u filmovima. Glumim srecu samocom okovana,sasvim je dobro zivjeti sam,otkada otisao si.Ma sve je to bila laž,lažna sreća.otkad si otisao spriajteljila sam se sa tamom i tugom.moje dvije prijateljice.uvjek vjerne.Ma zar je moguce da mi leda okreces ti,sada kad su protiv mene svi.znam pozaliti sto mi je stalo do nekih koji ne zasluzuju to.Sve sto ja govorim samo je zvuk koji ne dopire do usiju njihovih.tama je sakrila svjetlo u meni,nemogu gledati naprijed kad rusi mi se sve,kad moram sve sasvim sama.zelim da nestanu sjecanja koja me vezu za tebe, za sve.zelim sve poceti ispocetka.iako znam da sada moram poci daleko da pronadem svoj put.oko mene je sve puno zidova stvorenih od boli,a nitko ih ne zeli razbiti.doci do mene.sve ono sto sam gradila sada je prazan hram.i mrzim sto sam umorna i nemocna ko neka stara baba.ponovno idem nazad,dublje nego ikad.gdje je tama.i tamo dobro bit ce mi.tamo cu mir svoj naci i vratit se jaca.a do tada,pustit cu da misle sto zele.htjela bi da samo znas koliko te volim.no neznam,dali je to pametno.nisu svi kao ti,znam,nisu svi takvi,ali su iznimke toliko rijetke,da ih ponekad ni ne vidim.nikad nije bio ponosan moj andeo,nikad nije bio ponosan.al bit' ce jednom.sjecam se da sam i ja bila dobra osoba,da sam znala voljeti i druge,a ne samo tebe.kad se jedna vrata zatvore,druga se otvore.a ako si ni ona ne otvore.uvijek postoji prozor koji nikada nije zatvoren.samo sto je kroz vrata lakse proci.a kroz prozor teze.otvorite oci,iznenadit cete se sto cete sve vidjeti,a da do sada niste..PeAcE..
Post je objavljen 24.04.2009. u 22:08 sati.