Padala je kiša. Iz uvijek vedrog pustinjskog neba, velike kristalne kapi jurile su prema dolje, a u svakoj je bilo jedno oko. Čarobne plave oči bez kapka, rasipale su se u tisuću zrnaca kada bi dotaknule tlo, lišće, moju ruku i plašt.
Zapuhao je vjetar i trgnuo me iz sna. Skočila sam na noge da zatvorim prozore. Neki čudni muškarci sjedili su ispod prozora. Jedan od njih podigao je glavu i pogledao me. Plavo oko! Brzo sam se povukla u sobu.
Uzela sam maramu s naslonjača i ne gledajući je prebacila preko ogledala.
Nad pustinju se spuštala noć boje indiga. Jedno zrnce pijeska mi se otkotrljalo s lica.
Post je objavljen 24.04.2009. u 21:01 sati.