Sjećam se školskih dana, kada sam pratila jedne plave oči i nestašne kovrče, koje su svakim danom prolazile kraj mene, čak ponekad me okrznuvši svojim ramenom trčeći po stepenicama, žureći na jelo pod velikim odmorom u našu školsku kuhinju. Ne, nikad to nije znao niti osijetio u mom pogledu koji ga je pratio svakim danom i pune dvije školske godine. U biti samo je bio moja čežnja, ali ne nikad nisam ni pomišljala da će zaista jedne večeri upoznati se samnom i prošetati, pa čak i dopratiti me do kuće. Zašto nisam nikad pomišljala da će jednom biti moj dragi, pa jednostavno zato što sam ja bila jedna preobična djevojka, ništa posebno. Inače sam bila jako povučena i tiha, pa i mirna, nisam bila od onih koje su se s bilo čime voljele isticati i bit glasna. Jedino je dragi Bog znao da mi je zapao za oko još davne 1995 godine, kad sam išla u peti razred osnovne, a on u sedmi razred. I sad kad to pišem, zvuči mi tako nevjerovatno i da je to stvarno tako. A evo, već je 4 godine prošlo, kako smo zajedno i živimo skupa, sve je kao jedna prekrasna bajka. Prije 4 godine kada smo se upoznali u disku, ja sam poslje tog susreta bila izvan sebe, nisam mogla vjerovat da je stvarno taj susret se dogodio. Čak kad sam mu pružila ruku, rekla sam da znam kako se zove i odakle je, naravno njemu je to bilo iznenadno, nije mu bilo jasno kak ja njega poznajem a on mene ne poznaje. Mislim nije to uopće bitno, bitno je to da ta moja ljubav i danas živi i svakim danom je sve jača. Kad se vratim unatrag i pogledam sada kako se slažemo, nadopunjujemo, razumijemo i jednako mislimo, tko bi rekao da će mi se želja i čežnja za tim slatkim dečkom ispuniti u potpunosti. Kak se kaže tko čeka taj i dočeka ali se i načeka (-:!!!! Neka, nije mi žao ni jedne neprospavane noći kad sam znala misliti na njegove plave oči, kad sam bila zaljubljena do uši a on to nije ni znao! Mislim da bi svaka djevojka na ovome svijetu voljela da joj se ispuni ovakva želja! Ima li što ljepše od toga da se međusobno razumijemo, kad ja radim pomogne mi, skuha ručak, dođe na posao po mene, izađemo skupa, savjete mi daje kad su mi najviše potrebni, zagrli me i utješi kad mi je teško! Volim ga i sretna sam, što ga imam u svom životu i što mi je sve na ovom svijetu. Kad pomislim da smo se 2005 upoznali, nakon dugih 10 godina su nam se putevi spojili a koliko smo samo puta bili si blizu, a da nismo ni znali! Volim ga svim srcem i nitko mi ga iz misli i duše nemože oteti!!
Post je objavljen 24.04.2009. u 20:33 sati.