Koja je poruka Otkrivenja ili Apokalipse?
Prvo bih rekao što to nije. Ne smijemo pretpostaviti kako je
autor imao ili od Boga dobio znanje o dalekoj buducnosti. Dakle, beskorisna su sva
nagadanja o tome koliko ce Zemlja živjeti ili kada ce se Krist vratiti ili kada ce doci
kraj svijeta – nagadanja koja se temelje na Knjizi otkrivenja ili na Danielovoj knjizi
koja je takoder zbirka apokaliptickih videnja. No ta nagadanja muce ljude vec 2.000
godina jer su tijekom stoljeca mnogi pojedinci mahali Knjigom otkrivenja u ruci i
objavljivali kako razumiju njezinu numericku poruku te da je kraj svijeta blizu. Dosad
su se sve takve interpretacije pokazale pogrešnima; svijet je još tu.
Osnovna poruka Apokalipse jest nada u vrijeme progona. Upotrebljavajuci
simbolicni jezik – goleme zvijeri, zmajeve, potope, požare itd., autor opisuje svoje
vrijeme kao vrijeme teških nesreca i patnji uzrokovanih zlom. Svojim citateljima on
želi poruciti kako unatoc svemu Bog nadzire sve stvari te otud slikovit govor o
nebeskoj knjizi u kojoj je sve zapisano ili o ogranicenom vremenu trajanja takvoga
stanja, o andelima koji mogu pobijediti sile zla ili cak o dobrim zvijerima koje
pobjeduju zle. On progonjenima i onima koji trpe kaže da ne ocajavaju jer ce Bog
tome uciniti kraj i pobijediti. Spasit ce one koji su mu ostali vjerni i uništiti sile zla.
Kada ce se to dogoditi? Uskoro. Covjek može reci "uskoro" bilo da piše 500 godina
prije Krista (Ezekiel) ili 250 godina prije Krista (Daniel) ili na kraju prvoga
kršcanskoga stoljeca (Otkrivenje i židovski spisi poput IV Ezre). "Uskoro" je sa
stajališta Božjega, a mi moramo cvrsto vjerovati kako Bog nece dopustiti da njegov
narod bude neograniceno gažen i proganjan.
Knjiga ima i mnogo dublju poruku na koju cu se osvrnuti samo kratko. Postoji
uvjerenje kako je ono što se na Zemlji dogada u smislu ratova, progona i katastrofa
samo blijedi i beznacajan dio ukupne stvarnosti. Mnogo je važnije ono što se dogada
na nebu gdje andeli i sveci slave Boga te Božja pobjeda nad nadnaravnim silama zla
(na primjer Mihael protiv Sotone). Apokalipticki pisac cesto božansko vidi istodobno
kao zemaljsko te citateljima nudi smisao stvarnosti šire od kozmicke. Velicanstvene
nebeske liturgije dio su stvarnosti ako imamo oci vjere da bismo ih vidjeli. Stoga i na
zemlji moramo sudjelovati u nebeskome, a ne samo usredotociti se na ono što možemo
vidjeti i dotaknuti našim osjetilima. Misticno, onostrano, nebesko – sve je to dio
apokaliptickoga dara široj slici kršcanske vjere i razumijevanja. Zato osjecam veliku
odbojnost prema fundamenatalistickim stajalištima koji u djelima poput Otkrivenja
prije svega traže kljuc za sadašnju lokalnu povijest. Cesto im izmice glavna znacajka
misticne dimenzije.
Post je objavljen 24.04.2009. u 15:47 sati.