
Konačno. Počelo je. Snage koje su nositelji pozitivnih promjena u svakoj naprednoj i svjesnoj zajednici, a to su studenti (studentice i studenti), digle su glas prosvjeda protiv bešćutne neoliberalne politike vlade Republike Hrvatske i tako zvane opozicije u Hrvatskom saboru, i započeli su štrajk i blokadu nastave na Filozofskom fakutetu Sveučilišta u Zagrebu, moga matičnog fakulteta. Stoga mi je posebno drago da buna kreće sa toga mjesta, i kao što je bilo za očekivati, mala lavina se zakotrljala i u međuvremenu su se pobunili i studenti sa zadarskog fakulteta, splitskog i riječkoga sveučilišta, a i osječko valjda neće prespavati. U svakom slučaju, CBK je s vama i uz vas!

Podsjećam da je posljedni studentski štrajk, vrijedan spomena, se dogodio 1971. godine, i predvodio ga je tadašnji predsjednik Saveza studenata Hrvatske, Ante Paradžik.
Tada je jugoslavenski diktator i komunistički tiranin Josip Broz – Tito u krvi ugušio studentski štrajk. studente su milicionari i specijalna policija mlatili po zagrebačkom asfaltu, tajna služba Udba razarala je studentski pokret iznutra, a JNA je svoja dva velika garnizona u Jastrebarskom i Dugom selu pozicionirala oko Zagreba, spremna da 'dejstvuje' artiljerijom ukoliko bi se studentski štrajk pretvorio u antikomunističku kontra-revoluciju. U gušenju studentskoga štrajka sudjelovali su oficiri Kontraobavještajne službe JNA (KOS) i udbaši, ali kosovci i udbaši hrvatske nacionalnosti i hrvatskog porijekla, očeličeni marksisti/titoisti. I 'hrvatska ruža' Savka Dabčević Kučar, pored Mike Tripala politička predvodnica Hrvatskog proljeća, izdala je proljećare (i studente) tako što je kao šefica CK SKH dala putem Udbe špijunirati intelektualce u Matici hrvatskoj, i nakon sloma Hrvatskog proljeća su udbina izvješća poslužila komunističkom pravosuđu za montiranje političkih sudskih procesa na kojima je prvooptuženi bio 'hrvatski Che Guevara' Bruno Bušić, a Franjo Tuđman je bio tek trećeoptuženi. Studentski vođa Ante Paradžik osuđen je na dugogodišnju robiju, kao i predsjednik Saveza studenata Zagreba, Dražen Budiša, tadašnji prodekan I. Z. Cičak i drugi, s tim da je Budiša nakon izlaska sa robije dobio od komunističkog ideologa Stipe Šuvara posao u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu dok je Ante Paradžik do 1990. ostao bez zaposlenja, politički nepodoban, a promjenom vlasti ostao je politički nepodoban, i 1991. je od kriptokomunista i udbaša (takozvanih Hrvatina) dobio nož u leđa, da ne kažem u poprsje, te je ubijen u politički motiviranom atentatu.
No, vratimo se današnjem štrajku. Studenti zahtijevaju BESPLATNO ŠKOLOVANJE!

Sanaderova (koalicijska) vlada (HDZ, HSS, HSLS, SDSS, HSP, HDSSB, SDA) ne shvaća taj zahtjev, odnosno shvaća ona jako dobro ali se pravi 'Englez'. Tako ministar znanosti i obrazovanja, dr. sc. D. Primorac, poručuje Filozofskom fakultetu - 'neka vrati školarine studentima', i stvar je riješena. Je li je riješena? Što to ministar nudi? Zasigurno prelijevanje iz jedne čaše u drugu dok studenti zahtijevaju da se napune obje čaše. Jer, ili će Hrvatska biti zemlja znanja ili zemlja neobrazovanih, i time predestinirana da ostane neokolonija.
Studenti su potpuno u pravu, shvatili su što korumpirana vlast namjerava: step by step upropastitelji Hrvatske namjeravaju uvesti stopostotno plaćanje studija za sve studente. S obzirom da se pod Tuđamnovom vlašću, kao i pod njegovim nasljednicima koje je postavio kao svoje nasljednike, Račana, Budiše i Mesića, izvršila tajkunizacija Hrvatske, i da je mafija dobila svoju državu, i malo dijete bi znalo zbrojiti dva i dva, i doći do zaključka da će studij u budućnosti biti moguć samo djeci bogatih roditelja, ne bogatih duhom i velikim srcem, nego djeci roditelja s punim džepovima, neokomunističko-udbaškoj eliti, udbo-mafiji, koja je marioneta neoliberalnog Zapada.
Možemo biti sigurni da zagrebački studentski štrajk, koji iz dana u dan postaje hrvatski štrajk, ne podupire Bruxelles, da se birokatrima iz Unije diže kosa na glavi jer takvi štrajkovi ugrožavaju opstanak njihovih marioneta u Zagrebu, jer svaki narodni otpor predstavlja vrstu 'kontra-revolucije' protiv ancien-režima, protiv staroga poretka, a to je poredak otprije pada Berlinskog zida, samo nakon 9. studenog 1989. malo ušminkan i prefarban.
Zna se da kada se kreči zid, ako se preko stare boje stavlja nova, i tako 10 puta, da će fasada zida otpasti sama od sebe, što znači da samo skidanje boje i kvalitetna restauracija može očuvati i zid i cijelo zdanje. Zato studenti sada imaju priliku se izboriti za sebe i buduće generacije, za besplatni studij, što im jamči Ustav Republike Hrvatske koja je definirana kao 'socijalna država', i fraza ministra Primorca da želi 'Hrvatsku znanja' može biti doslovno ostvarena na djelu i u praksi, u životu!
Nepoznat je široj javnosti podatak da Hrvatskoj ovoga časa nedostaje 100 tisuća diplomiranih stručnjaka sa sveučilišnom diplomom, ponavljam, STO TISUĆA!!!
Priče o prenapućenosti fakulteta lansirali su lažljivci jer istina je da ovoga trena u Hrvatskoj nedostaje 100 tisuća studenata, dakle, nema nijednog fakulteta koji bi imao previše studenta, ni Ekonomski, ni Filozofski, ni Medicinski, Elektrotehnički itd. fakulteti, naprotiv, svim fakultetima u zemlji nedostaje studenata – ukoliko se Hrvatska želi u slijedećih 30 godina održati kao zemlja u kojoj se nešto događa, u kojoj postoji nekakava industrija, nekakva proizvodnja, kao i proizvodnja vrijednosti, znanja itd.
Nema sumnje da je studentski štrajk noćna mora svake vlasti, a državnom vrhu se već sada počinju tresti gaće jer to je jako krhka vlast koja pukne pri malom povjetarcu, a kamoli ako zapuše bura.
Sada se vide pozitivni efekti prošlogodišnjega prosvjeda zagrebačkih gimnazijalaca koji su cijelom društvu pokazali da ih nitko ne može vući za nos, pogotovo ne oni koji ih potcjenjuju, a to je ova vlast i njihovi predstavnici u školstvu, po ravnateljstvima i zbornicama, u ministarstvu, u vladi. Također prošlogodišnji prosvjed pod geslom 'Stegnite svoj remen, bando lopovska!', sada se pokazuje kao i te kako smisleni, jer je potaknuo druge ljude koji se polako bude iz sna; čak se probudila i radnička klasa, ili da kažem ostaci ostataka radničke klase koja pozdravlja studentski štrajk i najavljuje velike prosvjede. Vijeće Filozofskog fakulteta je podržalo svoje studente, i pokazalo da nije glupo i sebično, dok se sjećam kako je prije 20 godina odaslalo svoje emisare među studente i molilo ih da ne prosvjeduju, jer je u zraku visio kompleks iz 71'.
