Marketing
...............ma ko to tamo piva...............
........................................
...sjećam se da je bilo vruće, vruće za popizdit...jedan od onih dana u kojem (kak bi ono rekli tibiefovci)...sunce pretvara mozak mi žvaku...i još se sjećam, da nas je tih dana zapljusnuo jedan od onih posljednjih toplotnih udara koji nas obično udaraju tamo negdje oko Velike Gospe i to s mogućnošću produljenja sve do kraja kolovoza...sjedio sam na ulazu jer vani se (pod onom tendom od karlovačkog) nije moglo živit, noge su mi bile vani, a glava unutra ili što bi rekli purgeri...bil sam ni vrit ni mimo...i baš tad u lokal uleti mlađahni purger, pogledom potraži šank, zatim klasičnim troskokom savlada razdaljinu vrata-šank pa strpljivo sačeka da konobar izvuče glavu iz frižidera...izvoli momak...promrsi Jure koji je taj dan radio jutarnju... oprostite...zamuca purger nakon što ugleda mrzovoljnu facu na kojoj je pisalo; pa pička li mu materina kad će više zahladit i koju gospu sad ovi oće...ja...ja bi malo pivo...nastavi trokirati purger...ma pivaj tebra ko ti brani, samo nemoj vriđat, nije mi baš do zajebancije u ovu uru i po vakoj vrućini...umorno odgovori Jure i ponovo zavuče glavu u frižider...
...ova priča nema veze s ničim...ili ima...ma zapravo se samo htjedoh pohvalit, kako sam sinoć bio na koncertu Tomislava Bralića i klape Intrade ili kako bi to profesionalno najavila ona naša mlada i nadobudna sportska "novinarka" tj. voditeljica ili štatijaznamštolijeveć...a sada slijedi klapa Intrejd...reče Lana...jebiga, nije ona jadna kriva što je ranije nisu uputili, doduše, vjerojatno su je neki od nadređenih, jelte...i uputili...ali izgleda, ne dovoljno...no bilo kako bilo, Intrade ili Intrejd, naša se Lanica polako probijala i to na sebi svojstven način (uostalom, kao što to i priliči taekwondo prvakinji) sve dok nije došla tu di je sad...u svakom slučaju, ako ništa drugo, barem će zauvijek ostati zapamćena kao...Lana Banely-Intrejd...
...stigao sam kasno, stajao na cesti i slučajno tebe, ugledao tada...ups, mislim da to nije to, malo sam falio, ajmo ispočetka...stigao sam kasno, ali ipak ne toliko kasno da nebi uspio snimiti postavu koja je sjedila na parteru i to tik uz binu...prvi red, kao i svugdje, pa tako i kod nas, političari...i to oni važniji (ma šta god to "važniji" značilo)...drugi red, sinovi razno-raznih guzonja i svi oni koji su na neku foru zabrijali da su važni i da ovakav kulturni događaj nikako ne smije proteći bez njihove nazočnosti, što u prijevodu znači...moram večeras bit viđen...treći red, standardno, važne i manje važne sponzoruše, posvuduše, eventuše...četvrti red, ljudi iz sjene...peti red, svi oni koji nisu kupili kartu...a šesti, sedmi, osmi i svaki od ostali redova (samo da nije četverored) je bio rezerviran za raju, za sasvim običan puk, a sve to znam jer sam stigao toliko kasno, da sam na kraju sjedio u pički materinoj, skroooooz tamo negdje iza pozornice i otuda više gledao Oliverova (da i Oliver je bio tamo) leđa nego profil, ali se zato s te pozicije sasvim dobro vidjela tribina...ma šta dobro, vidjela se do jaja...
...da, stigao sam kasno, ali opet, ne toliko kasno da bi propustio ono najvažnije, a to je; uvodna riječ...na pozornicu je najprije kročila nekakva anoreksična treba, te se obratila dragim gledateljima (tj. nama) dobrodošlicom i pomno biranim riječima...pripazite na svoje ponašanje jer ovo snima televizija...jebote, ostao sam u šoku...pripazite na svoje ponašanje... pripazi na svoje ponašanje...ovo snima televizija...zato pripazi na svoje ponašanje, odzvanjalo mi je u glavi...pripazite na svoje ponašanje...eeeeej...toliko me to sjebalo da sam tek kod treće pjesme malo došao sebi, a da mi se kojim slučajem pri ruci našla kakva cjepanica, bilo kakva grota, ključ okaš broj 36, suncobran, auspuh, toster, filadendron, mikrovalna, šmajser, ma da sam bar mogao odvidat stolicu, bacio bi je na nju...ma šta stolicu, bacio bi ja cijeli red stolica na nju i na onog retardinja koji joj je naložio da nam se tako obrati, nama poštovanim posjetiteljima...jebote kao da smo zadnji šljam, kao da smo u nekakvom kažnjenjičkom logoru ili u nekakvoj ustanovi za psihičke bolesnike, u nekakvom zatvoru za teške kriminalce koji godinama pičke nisu vidjeli, a kamoli jebali i sad, svak' od nas, s nestrpljenjem očekuje prajvat dens u izvedbi Pamele Anderson...ili u cvajtu s Teresom Orlowski...
...dalmatinske klape već odavno nisu klape, no to nije ništa novo...prava klapa vulgaris bi svoje stvari trebala izvoditi a capella ili jednostavno promijeniti ime u vokalno instrumentalni sastav, a kako se krenulo s naoružavanjem instrumentima još malo pa će svaka klapa, koja bar malo drži do sebe i svog rejtinga, uz klasičnu, električnu i bas gitaru, nabaviti klavijature, bubnjeve i svakako, neophodnu ritam mašinu...no sve to na stranu, klapa Intrade je sinoć odlično odradila svoj posao, pjevali su u prepunoj dvorani zajedno sa svojim gostima (Ićo, Bućo, Pekota, Jelenković) više od dva sata, gotovo dva i pol sata, a pred sam kraj nastupio je i legendarni Oliver na kojem se već pomalo primjećuje zamor materijala, no Oliver je posebna priča, čovjek zna, čovjek jednostavno zna, pjeva na iskustvo...pa čemu onda trošiti lovu i vrijeme na dovođenje nekakvih back vokala kada zajedno sa Oliverom, sve njegove pjesme, od prve do zadnje pjeva publika, a publika...publika ga naprosto obožava...
...dobro se sjećam Olivera od prije nekih...nekih, ohoho godina...uf jebote pa kad je to bilo... ustvari znam da su te večeri u domu na Krasici bile maškare, a prisutne je zabavljao, naravno Oliver...i negdje oko ponoći, za vrijeme one čuvene pauze koju uzimaju muzičari da bi smočili grlo, zaurlasmo mi neku svoju, onako pijani, ali dobro raspoloženi...a onda se iznenada pored nas odnekud stvorio Oliver, naravno da smo mi iskoristili priliku i zgrabili ga, istog trena je neko iz ekipe uzviknuo...Olivere, ajmo sad onu tvoju...tužna su zelena polja...a Oliver, nije se niti potrudio objasniti kako to uopće nije njegova pjesma već se zagrlio zajedno s nama i bez beda otpjevao pjesmu od početka do kraja...e onda je nastala erupcija oduševljenja, a on se samo okrenuo prema konobaru i doviknuo...donesi momcima još dvi litre vina i stavi to na moj račun...i kako ga onda judi nećedu volit...
...dakle, koncert Tomislava Bralića s klapom Intrade i gostima, među kojima je bio i Oliver Dragojević, opravdao je očekivanja, a i uloženih 50 kuna...sve je prošlo regularno, osim što sam ja cijelu večer imao nekakav neobjašnjivo čudan feeling, kao da mi nešto fali, kao da još nešto nedostaje pa da ugođaj bude potpun...i onda sam skužio...Branko Uvodić...e to je to, Branko Uvodić, on fali...samo na moju veliku žalost, Branko je bio spriječen jer je baš to večer (koliko sam imao čuti) bio na snimanju novog serijala emisije, lijepom našom...e sad, da li ono rekoše iz Hamburga ili iz Frankfurta...jebi ga, ne sjećam se, ali mi sve nešto govori da je ipak, lijepom našom iz Minhena...nakon završetka, izlazeći iz dvorane naletjeh na babu, vrlo znatiželjnu babu...ma reci ti mi ranko, ko to tamo piva ?...upita me baba...nisam je baš najbolje razumio pa odgovorih...koliko je piva !? pa nije baš jeftina bako, uopće nije jeftina s obzirom da prodaju samo onu bestrzajnu, što će reć bezalkoholnu...ma ko piva, ko to tamo piva ?...baba se nije predavala, bila je uporna...aaaa toooo, ko piva...pa klapa Intrejd bako... klapa Intrejd...
Post je objavljen 24.04.2009. u 05:05 sati.