Sjedila bih po cijele dane i ljupko se smiješila. U svojoj viktorijanskoj čipki ili svilenom kimonu.
"Još čaja, gospođo?" "Dvije žličice, gospodine?"
Posluživala bih minijaturne kolačiće na srebrnom pladnju.
Čitala bih gospođicu Austen i vezla goblene, držala bih ljubice na stolu. Uzdisala bih uz glazbu gospodina Satiea.
Šetala bih po vrtu. U visokoj travi bih izgubila ukosnicu.
Navečer bih gledala krijesnice i pustila da me cijelu ispuni tišina.
I nikada, ali baš nikada, ne bih poželjela ništa više.
Post je objavljen 23.04.2009. u 21:45 sati.