Marketing
Kutak u sjeni
Naš Gandalf je čestitao Novu i nestao. Na njegovom blogu još praska novogodišnji vatromet… a godina je već ušla u lagani pubertet. Da se ne bi i na mom blogu ovi pilići pretvorili u stare koke… odlučila sam napisati novu temu…
Razlog „rupe“ na mom blogo kalendaru nije zasićenost virtualnim svijetom… nego je naprosto neko novo raspoloženje koje me prati već neko vrijeme.
Najčešća iskra koja me pali na pisanje novih tema je ljutnja. Naljute me ljudi, neki događaji ili mi podivljaju hormoni… pa olakšanje tražim u pisanju.
U zadnja dva tjedna nisam ljuta. To ne znači da nije i nema razloga za ljutnju… da nema puno događaja koji su zaslužili temu…. nego znači da sam uspjela pronaći neki svoj mir…. na drugačiji način.
Ne tako davno…. svoje nemire sam znala rješavati kupnjom novih cipela ili neke krpice….ali ta „duda varalica“ više ne pomaže.
Osjećam se tiho i daleko… osjećam se izvan svega što me okružuje… i što me inače može naljutiti. Osjećam se i pomalo osamljeno…. a okružena sam mnogim ljudima, zapletena raznim odnosima, raznim vrstama ljubavi… To nije ona osamljenost koja boli i zbog koje se moli Bogu da prestane… nego je nešto ugodno… osjećam se dobro u samoj sebi…. Senzori su mi osjetljiviji nego inače… slušam ljude kako govore a njihove rečenice su obrađene u mojoj svijesti puno šarenije, iskrenije i potpunije od izgovorenog…. Nema ljutnje zbog nepoklapanja tih tekstova.
Cijeli život se poput štreberice-luđakinje trudim dokazati svima oko sebe, odraditi sve što se od mene očekuje… preuzeti i tuđe obaveze ako treba…. Odavno znam da nije mudro od nikoga ništa očekivati i da su naša nerealna očekivanja uvijek uzrok našeg nezadovoljstva…. no ipak očekivanja potajno niknu u ljudskom srcu i uvijek iznova zapeku kad ne budu ostvarena…. Mislim da sam od života konačno dobila „diplomu“ za tu lekciju.
Svakodnevno šetam…. srećem srne, fazane, žabice, razne ptice…. opijam se proljetnim mirisom šume, razlikujem glasanje kosa, slavuja, fazana, zebe i još nekih vrsta ptica, tek pokošena trava miriši ljepše od bilo kojeg parfema… a iznenadni mirisi koje mi vjetar donese s rascvjetanog ukrasnog grmlja je doživljaj koji me potakne da zatvorim oči i udahnem duboko. Nježno jagodicama prstiju mazim latice svog cvijeća… i uživam u dodiru… osjećam mravce kako mi trčkaraju pod kožom od tog posebnog druženja.
Jučer je seoski čudak došao posjetiti moju majku… a razlog dolaska je bila znatiželja… pitao je: „što to Dona svakog dana ide gledati na novi autoput? Zašto hoda?“ Očito su moje šetnje zabrinule i seoske dušobrižnike… jer tko je vidio hodati bez objašnjenja, bez najave… bez „jumbo plakata“ i predviđenog protokola?!!! Tko je vidio tako uznemiravati i zbunjivati selo?!!!!
Naučila sam peći kruh… pravi kukuružnjak. To mi je prvi kruh u životu… i ne, nisam ga pekla zato što sam dobra i što sam htjela razveseliti sve oko sebe… pekla sam ga iz čiste sebičnosti… da bih uživala u miješenju i mirisu kruha ih pećnice. Nisam ga ni probala… moji su uživali… a ja vam ne mogu opisati koliko mi se sviđa taj miris.
Mislim da sam pronašla svoj kutak u sjeni… gdje izvire mir.
Drnovšek mi je u jednoj svojoj knjizi ispričao anegdotu koja će najbolje opisati o čemu vam to večeras pišem…
„Kad je Diogen ugledao vojsku Aleksandra Velikog, upitao ga je što će s njom? Aleksandar reče da će njome osvojiti svijet. No Diogen je želio znati više, pa ga je pitao što će raditi nakon što osvoji svijet?
- Nakon toga ću se odmarati, odgovorio mu je Aleksandar u nedostatku boljeg odgovora.
Na to se Diogen nasmijao u svojem izrazito veseljačkom i zajedljivom stilu, pa upitao vojskovođu je li onda uopće potrebno osvajati svijet? Jer odmarati se može i bez toga. Sve što treba učiniti je lijepo se ispružiti nakon što mu njegov pas ustupi mjesto.“
Čudno je da traženje unutarnjeg mira uvijek ostavljamo za sutra… za neki novi ponedjeljak… za neki dan „nakon što osvojimo svijet“. Čemu... ako ga možemo početi tražiti odmah?!!!
A mir daje snagu kako bismo mogli uspostaviti odmak od svega onog što nas opterećuje…
Blogeri… tražite li mir? Jeste li ga našli? Što je za vas mir?
Post je objavljen 23.04.2009. u 21:27 sati.