Jutros sam se jedva ustao i danas sam cijeli dan hodao kao astonaut, svaki korak je bio vrlo uzbudljiv i dugo je trajao. Ipak je ona ekipa sa sjevera bila u pravu kada su alkohol proglasili luksuzom, ne samo s materijalne strane, ako se izražavam dobro, jer, koliko se čovjek može fino osjećati dok nazdravlja, toliko se loše može osjećati ujutro na skeli kad usred jednog razgovora skuži da svu koncentraciju mora uputiti u centre za ravnotežu. Eto,ispunila mi se želja sinoć, iako sam imao namjeru izaći sam na jedno pivo i partiju biljara, dogodilo se da je mojim oženjenim frendovima palo na pamet kako bi i oni mogli učiniti isto. Zato sad razmišljam o luksuzu. Doručak je bio super i uspio sam cijeli dan ništa ne pojesti, ali sam zato za ručak ipak pojeo gotovo uobičajenu količinu, što da kažem, još uvijek mi je hrana top sredstvo za smirenje, a trebalo mi je, jer sam pred karj radnog vremena imao susret s politikom, probao sam pobjeći, ali nisam uspio, Spopala me grupa oduševljenih sakupljača podrške za kandidate na lokalnim izborima i sve bi to bilo ok da su to neki anonimni tipovi, ali to su ljudi s kojima radim svaki dan koji su se sada u predizbornom ludilu priključili dobronamjernom dokazivanju pripadnosti jednoj strani i sad kako da objasnim da s tim ne želim imati ništa. Nekako sam izbjegao učlanjenje u listi simpatizera, ali sad su me napale misli o nedogovornosti toga mog čina, jer, ruku na srce, politika ipak oblikuje naše živote.
Post je objavljen 23.04.2009. u 20:34 sati.