Marketing
Nekrolog Šilji....
Kako se na život jednog čovjeka može gledati sa dvije strane:
Bio je čudan, nepokoren čovjek, da ne velim notorni alkoholičar, sa nekoliko odlazaka u specijalizirane bolnice, gdje su i liječnici digli ruke od njega. Ostavljen od žene vlastite, ponekad i od prijatelja...
Kao radnik? Naravno, nepouzdan i teško uhvatljiv (da budem fina kao bivša šef-ica dotičnom)...
S druge strane, čovjek je bio pjesnik i slikar....
Kojem su na sprovodu citirali njegove pjesme i spominjali njegove slike...
Plakali su svi. I oni za njim i oni što ih je potegnula tužna prigoda...
Dijete vlastito (čula da mu nije bilo biološko, nego od srca - posvojeno) plakalo je i držalo se za lijes, makar nije moglo živjeti sa boemom već s bakom...
Koliko će se naše djece tako emotivno ponašati? Možda uopće neće biti tužni za nama...
U cijeloj priči stalno mi se stalno vrti po glavu jedna krupna stvar: kako je čudno da neki ljudi žive pokraj nas, a da nismo svjesni njihovih dobrih i prekrasnih stvari koje rade, nego da treba umrijeti pa da doznamo pravu sliku o dotičnom čovjeku.... 
Post je objavljen 23.04.2009. u 19:57 sati.