( supruzi Đurđici za 41 rođendan )
Bolest si koja bez imalo milosti
Posteljom grli ovo nemoćno tijelo.
Smrt si radi koje ću kada stigneš
Uspravan i ponosan stajati.
Vatra si i naposljetku pepeo
Stihija što u žaru me proždire,
A ja ko Titan od nježne ruke mrem
I grlim slatku sudbinu svoju.
Zar ikad si me vinom opila
il` to samo ljubav venama kola,
ako me nisu opčinile oči vještice,
zašto naposljetku umirem bez bola.
Ništa mi ne moraš na glas kazati,
ne odaj tajne, al` budi to što jesi.
Post je objavljen 23.04.2009. u 13:24 sati.