U dogovoreno vrijeme sam elegantno odjevna u crno, došla u knjižnicu gdje me uz veliki osmijeh dočekao VL.
Najprije smo kratko razgovarali o općim temama, da bi mi VL rekao da je jako puno razmišljao o mom problemu i da bi to na neki način bila povreda braka, ali u takovim okolnostima bi se i moglo tolerirati ukoliko bi to sve skupa bilo diskretno i ostalo pod nadzorom.
Kako je bilo ljeto, a ja sam bila obučena u crno, sjedeći na foteljama jedno nasuprot drugom, VL me pažljivo promatrao. Tada sam spazila da se zagledao u moje noge, sa kojih je tanka crna haljina skliznula, tako da su se pokazale moje crne čarape do pola bedara.
U taj tren sam rekla :
- Oh, oprostite VL !
- Ne morate se ispričavati - rekao je. - I mi smo ljudi i svakom muškarcu je drago vidjeti ono sto je svevišnji dao!
Opet smo nastavili našu diskusiju i nakon ovog me VL pozvao u dio gdje su među policama bile knjige, da još malo konzultiramo pojedina pisana mišljenja o mom problemu.
Oboje smo pretraživali i proučavali knjige, jer mi je VL ukazao na knjige u kojima se tako nešto spominje i u jednom trenu sam ga priupitala:
- Da li je ovo to što tražimo !
Tad je VL prišao meni iza leđa i preko mog ramena pogledao u moju knjigu, jer smo tako bili okrenuti u tom uskom prolazu medju policama, a ja sam držala veliku knjigu naslonjenu na donju policu.
Osjetila sam ubrzani dah na mom ramenu, nesumnjivo od spolno nadraženog muškarca, da bi trenutak poslije toga osjetila nešto tvrdo kako mi se naslanja na stražnjicu.
Najprije sam pomislila da je to neka knjiga koju je VL imao rukama i instinktivno mi je jedna ruka krenula nazad, a druga jedva uspijevala pridržavati knjigu.Kako nisam smjela ispustiti veliku knjigu, a VL se naginjao sve vise na mene da bi vidio što piše, tako je i pritisak nepoznatog predmeta postao sve jači.
- Svevišnji će nam pomoći da zajedno savladamo ovu vašu teškoću.
I osjetila sam kako mi se haljina podiže od odostraga i zatim dvije čvrste muške ruke kako me hvataju za bokove. Istovremeno sam osjetila da nešto toplo klizi među moje vlažne i oznojene noge.
- Malo strpljenja i riješit ćemo vaš problem uz pomoć svevišnjeg, a on će nam oprostiti uz molitvu naše male grijehe ...
Tad sam osjetila ruku kako mi pomiče gaćice na stranu i nešto toplo i oblo kako mi ulazi među bedra. Kako sam već tad bila napaljena i frustrirana od nedostatka bilo kakvog tvrdog dodira, instinktivno sam guze izbacila prema nazad, knjigu gurnula u donju policu i glavu uvukla medju police. Tad sam osjetila blaženi dodir nečeg tvrdog i toplog, kako mi ulazi u moje dvore i poćima meni poznatu, ali odavno nedoživljenu igru među nogama.
Pokreti su postali sve brži, a ja sve uzbuđenija i nije bilo nikakvih mogućnosti da se ista prekine ili promijeni, jer su mi ruke i glava bili u policama.
Slatki osjećaji su se razmilili po mom tijelu, a za nekoliko trenutaka sam osjetila tople trzaje koji su me još vise ispunjavali i naguravali u policu sa knjigama.
Opijena toplinom i alkoholom koji sam maloprije popila, samo sam zaklopila oči i uživala u vanzemaljskom užitku koji je napokon neočekivano došao…
i ušao.
Polako sam osjetila da se hladim i da nikog više nema iza mene.
Haljina je sama pala kako joj i dolikuje na ovakvom mjestu, a ja sam se izvukla iz police i donijela knjigu na stol kod VL, koji je oznojen i sam prebirao po stranicama.
- Izgleda da je u knjigama ipak rješenje !
- Da, tako se i meni čini - odgovorih.
- Kad drugi put osjetite da vam je potrebna pomoć samo dođite. Uz zajednički napor sve se može riješiti !
- A kad je najbolje - upitah.
- Idući tjedan u isto vrijeme - glasio je odgovor.
- Hvala vam VL na utjehi !
- Ah da …i ne zaboravite nekoliko molitvi.
- Budite bez brige. Kad znam da mi nešto pomaže, nije problem izmoliti još malo više ...
Nepotrebno naglasiti da sam iduci tijedan dosla na vrijeme u knjižnicu...
Lektorirala Rosemarie.
Post je objavljen 23.04.2009. u 01:34 sati.