Marketing
22 stvarno postaje jezovit broj..:(
Već sam u jednom postu spomenula da smo Tina i ja vezane za broj 22. Jednostavno nam je mnogo toga povezano s tim brojem. A najzanimljivije je to kako već postaje malo čudno. Ne želim sad proricati neka proročanstva ni punit vam glavu nekim vragolijama jer ni sama u to ne vjerujem. Samo želim skrenuti vam pažnju na današnji dan.
Dan je počeo lijepo. 22.4. Tinin rođendan i dan planete Zemlje. Baš lijepo.! 
U školi je sve bilo normalno i jakoo zanimljivo. Pjevali smo, slavili i šalili se. Nije bilo loših ocjena, ma zapravo uopće nije bilo nikakvih razloga koji bi nam mogli uništiti taj veličanstveni 22.4. koji smo toliko čekale.
Tijekom sata smo mnogo puta zapazile broj 22. Na knjizi, na satu..i u još mnogim trenutcima..na facebooku..imamo i jedna i druga 22 prijatelja s jednom osobom. Te ja kad sam skidala pjesme skinem točno 22, sasvim slučajno. I sad pogledam na sat..22:22..već nekoliko puta tako je bilo.
Da ne duljim..danas ipak nije bio savršen dan.
Mačak mi je stvarno se oporavio i pucam od sreće zadnjih dana, ali sad stvarno nemam razloga da se previše veselim. Sjedim u sobi i samo najednom me prepane buka mačaka. I tad se sjetim da je moj mačak u garaži na kauču(ondje spava i odmara). Užasno i jezovito zavijanje i deranje mačaka mi sledilo krv u žilama. Izletila sam iz kuće bosa i najbrže što sam mogla otrčala da otjeram mačje vragove. Kad sam došla mačka na deki nije bilo. Na kauču sam primjetila mnoštvo njegovih dlaka i shvatila da je veoma očerupan. Probala sam ga zovnuti i začula sam bolni krik. Bio je ispod kauča, ležao i tresao se. Odmah sam počela plakati. Čim što je ozdravio i počeo jesti, nanovo mu se dogodilo. Izvukla sam ga ispod kauča i odnijela u podrum, na sigurno. Bila sam par minuta s njim i mazila ga, a on je počeo presti. Odmah mi je bilo lakše..Primjetila sam ranu na repu i stomaku. Jadan..Da se nisam toliko vezala za njega sad bi mi bilo svejedno, ali ja ga toliko volim. I ne mogu se navići na to da više ne skače, ne spava u kući, ne oda..uopće..preteško mi ga je gledati takvoga..čak mi dođe da pomislim kako bi bolje bilo da je umro. Ali neee..ne želim to..želim ga zdravoga, lijepoga, čistoga, zaigranoga opet..a ne da mu svaki dan u očima vidim tugu..Još vjerujem i još se nadam. Ne zaboravljam na sebi dan savjet.
I sad dok slušam razgovor između mojih roditelja i kumova koji su došli na mamin imendam čujem kako si je Tinin brat danas 22.4 odrezao prst na mašini za mljevenje mesa..Recite mi, može li išta biti čudnije od ovoga. Naš nekoć sretan broj pretvorio se u jezoviti broj kojeg ću pokušavat ignorirat. I baš smo nas četiri prijateljice u subotu htijele ići u grad na proslavu Tininog rođendana..gdje smo trebale imati prijevoz s njenim ranjenim bratom. Tako da mislim da ništa od toga..Stvarno se grozno osjećam.
Možda je sve to samo slučajnost, ali mene ipak trese ta groznica...povezana s 22!
Čudne stvari se događaju??
Ili je sve obična slučajnost?
Ne bih rekla..
Post je objavljen 22.04.2009. u 22:51 sati.