Bio je ponedjeljak i tako je došao još jedan školski dan na koji su Hope i Alex trebali ići pošto je njemu bilo bolje. Nisu pričali jučer cijeli dan, a niti su se pozdravili kad su se vidjeli u kući slijedeće jutro. Hope je doručkovala u kuhinju, a Alex u dnevni boravak. Svatko je uzeo ključeve svog automobila, izašli su iz kuće i ušli svatko u svoje auto.
Alex je cijelo vrijeme imao ljutit izraz lica dok je Hope bila tužna i malo bi joj falilo da se rasplače svaki put kad bi se prisjetila što se desilo dan prije.
Školsko parkiralište je bilo puno. Alex je parkirao na početku, a Hope na kraju parkirališta. Ignorirali su se totalno. Učenici one škole su zbunjeno gledali uz njih pošto su znali da živje zajedno i da nema nikakve potrebe ići s dva automobila u školu. Bili su dosta udaljeni jedno od drugog. Ginger, Tony i Parker su sjedili na uobičajeno mjesto. Smijali su i pričali su, a onda su se začudili kad su vidjeli onu scenu.
„Hope, zašto ste tako udaljeni?“ –upitala ju je Ginger.
Hope je nešto kočilo da nastavi pričati dok ih je gledala suznim očima. Samo je odmahnula glavom i ubrzano se udaljila od njih. Ginger je pogledala u svoje prijatelje i odmah je potrčala za njom.
„O, Alex, napokon si ovdje!“ –uzvratio je Tony.
„Vidimo da ti je bolje, ha?“ –nasmiješio se Parker.
„Odjebi!“ –Alex mu je uputio ljutit izraz lica i samo je nastavio hodati dalje.
„Nešto si mu napravio?“ –Tony se okrenuo prema njemu.
„Kako sam mu mogao nešto napraviti kad ga četiri dana nisam vidio?!“ –zbunjeno će Parker.
Tony je slegnuo ramenima, a Parker je gledao u drugog prijatelja koji je već ulazio u školu. Alex je vadio bilježnice iz školskog ormarića kad se kraj njega stvorila odjednom Solange.
„Miči se, droljo!“ –rekao je ljutito.
„Hej, neću to dopuštati, oke?!“ –uzvratio je uvrijeđeno Solange.
„Poruči Patricku da me pusti na miru, oke?“
„A otkad ga ja ponovno viđam?“
„Ne zanima me i boli me briga!“ –zanijekao je i nastavio je hodati svojim putem.
Solange je gledala za njim. Nije čula što mu se točno dogodilo, pa se čudila što joj je spomenula Patricka. Alex je otvorio vrata engleskog razreda i sjeo je za svoju klupu. Nikoga nije bilo unutra, pošto je do zvona nedostajalo još dvadeset minuta. Samo je gledao ispred sebe ne skidajući onaj pogled.
Hope je bila u wcima, a Ginger je stajala kraj nje čekajući da joj kaže što ju mući.
„Ne mogu ti reći.“ –zanijekala je.
„Zašto?!“ –upitala je Ginger.
„Jer ću se inače rasplakati. Ne mogu sada. Reći ću ti za vrijeme velikog odmora, oke?“
„Ok...“ –pogledala ju je Ginger.
Nakon nekog vremena je zvonilo na vrijeme nastave. Otišle su na sat. Hope je sjela u red kraj Alexovog i još bliže njemu. Dok je Alex buljio ispred sebe, ona je tužno gledala u bilježnicu i duboko je disala kako nebi sama sebi dopustila da se rasplače pred svima.
Bilo je vrijeme marende. Dok je školska kantina bila puna, Hope i Ginger su napustile razred i sjele su ispred škole gdje je sve bilo tiho i mirno pošto je postajalo hladnije vrijeme, pa su svi bili u školi.
„Zabrinuta sam. Reci što je!“ –uzdahnula je Ginger gledajući u svoju shrvanu prijateljicu.
„Kad sam spustila slušalicu nakon razgovora s tobom, htjela sam pomoći Alexu pošto se nije mogao dignuti!“ –zanijekala je zatvorivši oči pošto se nije željela prisjetiti onog događaja. „Bio je ljut na mene. Nije htio moju pomoć i samo se derao!“
„Zašto?“ –začuđeno će Ginger.
„Ne znam. Kad sam ga pitala što sam mu napravila, nije ništa odgovorio!“ –uzvratila je Hope. „Ne pričamo od jučer!“
Ginger je pogledala bolje u svoju prijateljicu. Plakala je. Približila joj se i snažno ju je zagrlila. Alex je izlazio iz škole pošto je zaboravio neke bilježnice u auto. Zastao je na ulazu kad je vidio kako njena prijateljica grli Hope. Spustio je pogled i zakoračio je natrag.
Nakon marende su imali tjelesni. Hope, Ginger i Arietta su izabrale tjelesni kao predmet. Profesor je rekao curama neka igraju odbojku, a dečkima košarku ili nogomet. Hope se nije osjećala najbolje, ali nastavljala je igrati odbojku sve dok joj se prostorija nije počela vrtiti i dok nije pala na pod.
Otvorila je oči. Vidjela je medicinske sestre oko sebe. Pogledala je bolje prostoriju. Valjda se nalazila u bolnicu iako se nije točno sjećalo što se dogodilo.
„Oprostite...“ –uzvratila je, a jedna od sestara se okrenula prema njoj. „Šta radim ovdje?“
„Pozlilo vam je, gđice Queen!“ –odgovorila je. „Imali ste tjelesni i pali ste u nesvijest. Ovdje ste već sat vremena!“
Klimnula je glavom, uzdahnula je i okrenula se prema prozorima. Ginger je zabrinuto sjedila ispred njene bolničke sobe. Zamolila je ravnateljicu da ju pusti s Hope pošto je bila previše zabrinuta i rekla joj je da bi svejedno otišla i bez njenog dopuštenja.
„Gigi!“ –viknuo je Alex trčajući s početka dugačkog hodnika.
Ginger se ljutito dignula s klupice i kad se približio ga je pljusnula. Pogledao ju je zbunjeno.
„Čemu sada to?“ –upitao je zbunjeno.
„Čemu?!“ –viknula je. „Pitaš se čemu sad to?!“
„Daj, molim te, reci mi kako je Hope!“ –zanijekao je i dalje šokirano.
„Dobro je, ali pala je u nesvijest od umora!“ –odgovorila je i sjela je.
„Ok... Zašto sam dobio šamar?“ –pogledao ju je.
„Znaš dobro zbog čega!“ –pogledala ga je ljutito. „Brinula se za tebe i zbog toga joj je pozlilo pošto nije ništa spavala! Onda se ti izderavaš na nju! Molim te, odlazi odavdje prije nego mi digneš tlak još više!“
Alex je spustio pogled, dignuo se i udaljio se, a Ginger je bjesno gledala za njim. Bilo joj je drago što udarila kako bi malo razmislio u vezi svog ponašanja. Kad su medicinske sestre izašle, pitala ih je da li može k prijateljici i klimnule su joj glavom, pa je odmah potrčala k njoj i snažno ju je zagrlila. Kad je dobila dopuštenje za odlazak iz bolnice, Hope je zamolila Ginger da ju prebaci kod kuće. Pošto je Ginger došla s Hopinim autom, trebala je prvo ju odbaciti do škole. odbacila ju je i onda je krenula kući kako bi se odmorila. Na svu sreću, Alexovog auta nije bilo, to je znaćilo da je u školi. Parkirala je auto i odmah je otišla kod kuće, gdje je potrčala u sobu i zaspala je. Bila je užasno umorna i trebala se odmoriti. Htjela je to više od ičega drugog.
Novi: DRHTAJ DUŠE
Post je objavljen 24.04.2009. u 00:00 sati.