Marketing
For a pessimist, I'm pretty optimistic...
Opet pisem tek nakon dugo vremena...
I sto da vam kazem? Sretna sam. :) U ovom trenutku. Istina, raspolozenja mi se mjenjaju iz dana u dan, iz sata u sat, ali mislim da bih mogla reci da sam u zadnje vrijeme sretna.
Jedem. Jedem vise nego prosle godine. Mozda premalo da bi se moglo nazvati normalnom prehranom, ali za mene je to i previse. Ne znam kako se tocno osjecam u vezi toga. Prosle me godine mucilo sto se nisam mogla natjerati da jedem nesto vise, a brinulo me zdravlje. Sada se ne mogu natjerati da jedem manje. Ne znam, ali nekako imam osecaj da je sve stvar navike... dok upadnem u jednu kolotecinu, tesko iz nje izlazim.
Dalje, mislim da sto god radila, tj. kako se hranila u odredenom trenutku, nikad necu biti zadovoljna do kraja. Jer uvijek cu htjeti bas ono sto ne mogu imati. Ha, a zasto me to na cudi? Pa takva sam u gotovo svim aspektima svog zivota... I sto sad? Nista. Nezadovoljstvo nije tako jako i mogu prezivjeti. Mogu biti sretna. I da, biti ce dana kada cu biti lose. Jako lose. Ali to nece biti samo zbog toga sto nisam dovoljno mrsava. I ta mi cinjenica stavlja osmijeh na lice. Vise nikada ne zelim da mi raspolozenje 100% ovisi o ED-u. Mislim da sve vise-manje dovodim u ravnotezu. Mislim da mogu biti sretna. Ne mislim vise poceti normalno jesti. Ne mislim se zivcirati ni zbog toga, a ni zbog toga sto jedem 1000kc na dan. Zivjet cu tako, bas kao sada, i ako cu mrsaviti, mrsavit cu ocito polako. I iskreno, trenutno u tome ne vidim apsolutno nikakvi problem. Napokon se osjecam dobro i zelim da taj osjecaj ostane.
Post je objavljen 22.04.2009. u 14:45 sati.