Vidim počeli su stizati zabrinuti mailovi gdje sam i je li sve ok. Nema ništa na blogu već danima. Pa vec sam par puta krenula pisati, ali uvijek me nešto skrenulo s tog puta.
Prvo sam htjela napisati jedan post na temu ''Moj život s Elizom'', znam da je malo zabuna, ne znate vi tko je Eliza, a iskreno ne znam ni ja. Sve što znam je to kako je ona bila prošle godine ovdje gdje smo bile i mi i kako je ona isto iz Telettubi zemlje od kud je i moja cimerica. Od kad smo mi došli ovjdje ja stalo slušam o toj Elizi, gdje je ona bila, šta je ona radila... naprosto svaki dan Eliza s nama. Zapravo moja cimerica je preko nje i odbila konekciju kod prof. koji ju je primio i ona se beskrajno divi i zahvaljuje Elizi i sve što je Eliza napravila je pametno i ok, a ono što Eliza nije napravila nije dobro... Kako ne bi ja vama punila glavu o Elizi, skratiti ću i iznijeti ono što već vi sigurno znate o meni, a to je kako se ja ne volim ponašati po nečijoj špranci pa tako ni po Elizinoj.
Mojoj Tubbie to baš nije drago, njen idealni plan je bio svaki dan sjesti u neki autobus, voziti se par sati do plaže (p.s. to nam je besplatno) i onda tamo bit sat - dva i opet par sati puta do kuće. Ja za to nemam niti vremena, a niti strpljenja. Ja radije ostanem kući i bavim se znanošću. Ono što vam nije možda ostalo jasno iz prethodnih postova je to kako se u Long Beachu ne može živjeti bez auta i kako samo teška sirotinja ide autobusom... Vikendom zadnji autobus imamo u 20, a vozi svakih sat vremena...
Naime, LB je jedan od gradova u kojima ljudi šetaju samo u trgovačkim centrima i studentskom kampusu, nema ih ni po ulicama, nema ni nekog downtowna, tipični američki raštrkani grad bez nekog jasnog središta. Spada u kategoriju non - walkable, onih u kojima nije moguće nigdje stići pješke i nema gradski prijevoz, za razliku od SF, NY i sl. Svakako rezime toga je kako sam se ja iskreno poželila izaći na ulicu i sresti ljude... P.S.Sinoć sam na pitanje šta mi najviše nedostaje od kad sam ovdje odgovorila auto, čisto da se zna u kojoj sam fazi...
Tako posljednje vrijeme ja uglavnom radim svoje što mi treba za doktorat, a Tubbie sjedi kući jer sama ide samo do one 3 destinacije koje smo zajedno isprobali nekoliko puta... Neki dan smo pričali o tom bi li ostali ovdje duže da možemo, ona se izjasnila kako bi, a ja sam rekla kako to ne bi ni u ludilu jer je ovdje dosadno... Tubbi je bila sva sretna što mi je mogla reći kako mi je dosadno jer stojim kući. Inače Tubbie po malo puca i zapravo je riječ o jako nervoznoj osobi, koja ima prilične oscilacije raspoloženja. Čak je i gazdarica rekla kako pas ide k meni jer ja nisam nervozna, a njoj ne:-)
Od zanimljivih događaja, prošli tjedan sam imala 3 grupe predavanja na mom faksu ovdje, pričala sam naravno o Hrvatskoj, polsovnom ponašanju, ali i samoj zemlji i ljepotama. Pokazala im slike. Bili su oduševljeni uključujući i moju mentoricu...
Moja Tubbi je isto imala predavanje, ali samo za profesore koji rade na njenom odjelu i to je pričala o životu žena u svojoj zemlji. Inače je obukla narodnu nošnju i dva dana kuhala hranu kako bi im to predočila... Oko toga se digla cijela pompa kod nas kući, a čak su je i intervjuirali za studentske novine. Svakako, od svega mi je bilo najsmješnije što je tamo lagala godine, ima puni 29, a napisala je da ima 28.
U subotu smo imali volonterizam, odnosno morale smo čistiti plažu. Kad sam otišla tamo to mi se činila vrhunska glupost. Zapravo bilo je jako simpatično i mislim kako barem utom segmentu mogu reći kako Ameri imaju bolji pristup životu. Bilo je jako puno ljudi, dobili smo kave, sokove, nekakve grickalice. Bila je i lutrija i nećete vjerovati dobila sam nešto. to nešto je majica veličine X-L, samo ću reći kako mi je do koljena...
Moja Tubbi inače jako drži do svog izgleda, iako je niža i kod nas bi bila debeljuškasta. Kad smo išli čistiti plažu, koja je BTW pješčana kao i sve ovdje obukla je fino lakirane crne baletanke sa cirkonima, rebe i finu košulju. Svakako bila je unikat na radnoj akciji... Nakon toga je satima čistila pijesak. Ali za ljeotu treba trpiti, a ne kao ja otići u halini za plažu i japankama.
Nedjelja je bila super dan, išli smo u muzej LACMA, Los Angeles County Museum of Art, to je napokon bilo nešto kulture u našem životu. A poslije nas je koordinatorica vodila u Hollywood na musical Mamma Mia...
Krenimo redom, u muzeju je bilo super i stvarno vrijedi pogledati, ali smo ostali samo 2 sata što je nažalost bilo malo. Tu nam je koordinatorica odlučila kupiti poklone. Otišla je s Tubbie u gift shop muzeja i htjela nam kupiti neke platnene torbe koje koštaju cca $15, ali moja Tubbi se požalila kako to nije fino i tražila je od žene neka nam kupi druge koje su koštale svaka $58 + tax što znači cca $65. Samo vam mogu reći kako sam presretna što nisam bila s njom u tom tenutku jer bi mi bilo beskrajno neugodno. A torba je obična plastika, jedino je dobro što ima detalje muzeja. Nemam pojma šta ću uopće s njom, a kad se sjetim koliko košta još mi je više muka...
Nkaon toga smo išli u Hollywoodu u talijanski restoran i jeli jako dobrog lososa i tiramisu. Mjesto totalno neugledno, ali hrana je bila savršena.
Mamma Mia je bila predobra, posebno uz US publiku koja pleše, plješće i digne se na noge kad god im je neki moment zanimljiv. Definitivno ljudi pokazuju više temperamenta nego mi... Kazalište je sigurno jedno u nizu, a bilo je prepuno. Likovi koje sam tamo srela su isto bili presmiješni, ali moram priznati kako nije bilo onih njihovih oversize ljudi...
Ja još pomalo završavam što sam počela za doktorat i veselim se skorom putu u NY, tamo me čeka Limeni, moj Žuža, jedan homić prijatelj moje prijateljice, cura iz Beograda i prof. na University of NY.
Plan je posjetiti University of NY više puta, ići a NYSE i nastojati osjetiti duh kulturnog života grada.
Eto toliko za sad, u prilogu dodajem slike čišćenja plaže i Hollywooda...
Pusa,
Blondy
LB I Hollywood
Post je objavljen 22.04.2009. u 06:51 sati.