Ova prica ide nakon price broj 52 koja se nalazi na stranici
http://madamvalentina.blog.hr/2008/09/index.2.htm
Kako je sve počelo.
Pier je te godine počeo imati problema sa iskrivljivanjem penisa i to njegovo stanje se stalno pogoršavalo, tako da nakon nekog vremena nije bio više u stanju postići zadovoljavajuću erekciju i oblik koji bi mogao penetrirati u nijednu moju rupicu.
Tada smo počeli pojačano primjenjivati alternativne metode seksa - kao oralni i manualni način, da se međusobno zadovoljimo.
Kad smo iscrpili sve mogućnosti i kad je njegov ud na kraju uslijed krivog lijecničkog tretmana postao potpuno neupotrebljiv, a on radi toga frustriran, počeli smo izbjegavati seks kao takav.
To je jedno od mojih najtežih razdoblja, jer sam ovisna o seksu.
Jednostavno rečeno bez seksa ne mogu živjeti, raditi niti zaspati. Neko vrijeme sam koristila nekoliko vrsta dilda i vibratora, što mi je poslije izvjesnog vremena prestalo pružati onu strast koju su mi pobuđivali mužjaci koji su svakodnevno oko mene kružili.
Prilikom jedne ispovijedi požalila sam se velečasnom na probleme koje imam i tražila na neki način njegov savjet.
On je bio dosta nedorečen i govorio mi da potražim utjehu u vjeri i crkvi ili duhovnom načinu života, što meni nikako nije polazilo za rukom jer su me non stop okruživali pravi muškarci. U jednoj od slijedecih mojih ispovijedi, kad je uvidio da vise samnom ne moze izaci na kraj, preporucio mi je jednog svog kolegu koji se vise razumije u takove probleme.
Kako sam oduvijek bila poduzetna, tako sam prilikom jedne svečanosti među ostale goste pozvala i tog uglednika ( nazvacu ga VL ) kod nas u kuću. Ostali gosti su već polako počeli razilaziti, a ostalo nas je manji broj i svi su ponešto međusobno diskutirali, tako sam i ja kao dobra domaćica ostala sa VL.
Najprije smo razgovarali o općim problemima društva, pa smo se nekako približili temi mladih i predbračnog seksa, koji je na moje iznenađenja dotični VL, na neki način odobravao poslije zaruk , jer to je ipak bila stvarnost.
Na te njegove zaključke sam se i ja nadovezala upitavši ga :
- Što ako jedan od partnera nije vise u stanju voditi normalni bračni život uslijed neke bolesti, da li je ispravno se razvesti?
To sam namjerno stavila kao prvu opciju, da bi na neki način izazvala VL da kreativnije razmisli o rješenju.
- Ili bi se smio potražiti nedostajući segment izvan braka, ili ima li uopće još kakvih alternativa?
Nakon toga je VL, koji je do tog trena od jako ozbiljnog VL, počeo pokazivati i neke znakove ljubaznosti i polako mu se na licu počeo javljati osmijeh, osim one oštrine i ozbiljnosti koje je do tad imao, tad je malo zastao i odgovorio.
Najprije je davao iste one savjete - kao pojačana vjera i odlazak u crkvu u momentima slabosti, a kad sam mu rekla da sam to sve probala i da ću poludjeti bez prave zamjene, VL je shvatio da su te mogućnosti iscrpljene i predložio mi da dođem kod njega u knjižnicu koju je vodio.
Lektorirala Rosemarie.
Nastavak slijedi
Post je objavljen 22.04.2009. u 01:05 sati.