Noćas je medenim beskrajem
Odzvanjao mir nepoznatog izvora
A tako poznatih zvukova
Jednom davne melodije…
Razlili su se prizori bez okusa i mirisa
A boje se prelijevale po platnu života
Pale su maske i ogoljena je riječ
Postala zvuk melodije iskona…
Protkane niti jednog tkanja
U sebi ne sadrže nikakvu čaroliju
Naprosto čine tkanje potpunim
Pa tako tkanje samo postaje čarolija…
I misao sama je samo misao
Skup energetskog naboja
Njezin tok ipak mi sami određujemo
Pa tako od nje napravimo tu čaroliju…
Ogoljen od misli i osjećaja
Zvuk je nepromjenjiv
Mir nepoznatog izvora
Davne nam melodije…
Post je objavljen 21.04.2009. u 16:28 sati.