"Dušom svojom žudim Tebe noću, i duhom svojim u sebi Te tražim."
Moja duša luta, traži put do istine. Oko mene svud je magla, laž, bezakonje, mržnja, smrt... Ne, nemogu više tako, svijet je okrutan želi me samo za sebe, da može najradije bih me vezao lancima i učinio robom.
Ukrao bih mi ono najvrijednije; moju nevinu lijepotu, jedino zbog čega se isplati žrtvovati.
Podižem oči prema nebu, tri bijele golubice ulijevaju u mene mir, vjeru, ufanje i ljubav. To je istinska sloboda, tad shvatim da za tim tragam...
Odletjele su, svijet je iskoristio priliku, mir je nestao; vjera je nestala; ufanje je nestalo; ljubav je iščeznula.
U meni je borba i u svoj toj boli zavapih: "tko će mi dati krila kao u golubice, i poletjet ću i poćivati."
Netko je ipak čuo vapaj moj, iskrena molitva iz srca mog doprla je do uha Tog. Samo oči sklopim i u golubicu se pretvorim.
Post je objavljen 21.04.2009. u 14:15 sati.