Norveška šuma je odlična knjiga. Odličan je i Moj slatki Sputnik. Ali – ostario sam. Knjiga je za kategoriju od 15-30 godina. Možda se radi o tome da je japanska inačica zapadnjačke kategorije 15-30 godina, zapravo 17-45, pa je zbog toga Norveška šuma najčitanija japanska knjiga uopće. Ima seksa, suicida, horora, alkohola i ljubavi, priča je nedosadna i pitka, ali kažem, godine su me stisle, može me oduševiti jedino remek djelo.
Mislim, pročitao sam i gorjih stvari proteklih mjesec-dva, npr. Ian Mcewan-ov Amsterdam je odvratna knjiga, a nadobivala se britanskih nagrada kao u priči. Zato sam sklon povjerovati Peri Kvesiću (aka babl.blog.hr) kada kaže da je nova hrvatska književnost zapravo odlična iako su ljudi skeptični, puni predrasuda i slično, pa samo rijetki (između kojih i sam) uživaju u domicilnim autorima. Možda i bolje što se domaći autori zapravo gaze i podcjenjuju u javnosti, jer bi se u suprotnom vjerojatno jebački kurčili po medijima i vjerojatno nakon toga ogrezli u teške droge, alkohol i autorsku krizu. Povući ću se stoga u slijedećem periodu na domaći teritorij (dok se ovi još ne kurče), pa ću se javiti kroz neko vrijeme…
Post je objavljen 21.04.2009. u 11:27 sati.