Neki dan sam sudjelovao u razgovoru o novogodišnjim odlukama, pa sam odlučio provesti u djelo ono o čemu već dugo razmišljam. A to je da sam sebe nekako natjeram na promjene u izgledu. Eto, mislim da me napala pretilost i iako sam svjestan te činjenice i dalje mi je slatko sve što pronađem na stolu ili šanku, pa sam mislio da ako budem morao svaki dan napisati kako sam se ponašao, primjerice, za stolom, da ću nekako počet razmišljati o tome......kako da kažem, sinoć sam stao na vagu, to je nekakva digitalna vaga i pokazala je 107, 6 kg. Bio sam ljut sam na sebe, što me nije spriječilo da kada sam u kuhinji na stolu ugledao sir od kuhanog mlijeka, otvorim hladnjak u potrazi za kakvim nareskom koji se dobro slaže s navedenim sirom. Našao sam hrpu narezane kobasice i lijepo se zaigrao slažući male sendviče, a možda sam mogao otići u šetnju. Možda sam mogao otići u šetnju, možda sam mogao početi sa nekakvim dijetalnim programom, sve su to naklapanja....probavao sam sa dijetalnim programima i bilo je to učinkovito, ali poslije bih sve vratio i još se razjačao, sve je istina što kažu o tome.. Ima neke iskoristivo u tim dijetalnim režimima prehrane, ali radi se baš o tome, to mora biti režim, disciplina mora biti bitna stvaka u danu i sve će ići, a ja baš i nisam neki discipliniran tip. Vjerojatno se u tome negdje skriva odgovor, pronaći nekakvu ravnoteži između navika i vojničkog režima, brrrrrrrrrrrr.
Post je objavljen 21.04.2009. u 11:10 sati.