Nažalost ovu utakmicu nećemo pamtiti po tome što su igrači ostavili srce na terenu, niti po našem dobrom navijanju, već po tragediji koja se je dogodila nakon posljednjeg sučevog zvižduka. Trenerov otac je preminuo na tribinama i ovim putem Grobljani izražavaju iskrenu sućut njemu i njegovoj obitelji.
No, vratimo se na ovu važnu utakmicu. Navijali smo dobro, onako kako nam i priliči. Na početku utakmice dignuli smo poruku i nakon toga navijali bez većeg prekida. A naši igrači su nam se odužili na najbolji mogući način. Dali su sve od sebe i pokazali kako uz pravu motivaciju i htijenje mogu ostati u ovoj ligi. Na kraju smo imali i malo sreće, ali i ona nam je potrebna u borbi za opstanak. Već znate što je usljedilo nakon završetka utakmice. Igrači su slavili s nama i trebala je to biti velika fešta, ali umjesto toga šok i tuga.
R.I.P. Ivo Pokopac
SLIKE
Post je objavljen 20.04.2009. u 23:08 sati.