Već sam pisao o tome kako je poistovjećivanje s našim mislima i egom izvor svega zla koje čovjek čini... Naime, većina nas cijeli život provede zarobljena u mislima, u personaliziranom osjećaju vlastitog «ja» (egu), a koji je stvoren od strane uma i uvjetovan prošlošću... Hoću reći kako naše misli ne smijemo shvaćati previše ozbiljno, jer mi nismo naše misli, one nisu znanje.... One mogu biti samo smjernica u životu, eventualni putokaz k znanju... Ako prihvatimo misao kao dogmu nanosimo patnju drugima i sebi... Misao trebamo promatrati samo kao jedan dio naše svijesti koja nije uvjetovana... Svaka naša misao traži posebnu pažnju, pretvara se da je vrlo bitna i želi preuzeti kontrolu... Svoje misli i stavove smatramo istinom jer imamo želju za znanjem i razumijevanjem, ali ponajviše za kontrolom – moram kontrolirati svoj život, pa zato kažem:«To je tako.»... Ali nije, to je samo moje mišljenje kako je nešto takvo ili onakvo...Trebamo shvatiti kako mi ništa ne znamo, kako nemamo pojma o ničemu, jer upravo time što mislimo da znamo nanosimo patnju drugima i sebi.... Misao nije znanje, ona je samo prosuđivanje određene situacije, samo jedno od mnogih gledišta.... Um koji razmišlja je korisno i moćno sredstvo, ali i najrazornije sredstvo ako preuzme potpunu kontrolu nad našim životom, ako se poistovjetimo sa idejama koje proizlaze iz našeg uma.... Mi nismo stanje koje spoznajemo.... Poistovjećivanje s našim umom(mišljenjem) stvara sve vrste predrasuda, tako da više nismo u stanju vidjeti drugo ljudsko biće, već samo vlastito mišljenje o tom biću, a svođenje drugog ljudskog bića na ideju oblik je nasilja.... Tako mi ne vidimo čovjeka, već vidimo političara, svećenika, policajca, lovca, crnca, katolika, Židova, kapitalista, anarhista, invalida, homoseksualca itd.... Osloboditi se ropstva misli, ne dopustiti da misao nama vlada, već da nam služi.... Pamet bez mudrosti je destruktivna.... Dopustiti mudrosti da vlada intelektom, a ne obratno...
Dodatak: RAZUM I ODGOVORNOST
U prošlom sam postu govorio o životu u trenutku, o životu u slobodi od uvjetovanosti koju si čovjek nameće... U nekim se komentarima spominje kako takvo razmišljanje može dovesti do ravnodušnosti prema problemima koji realno postoje, te da je takvo razmišljanje nerazumno i neodgovorno.... Očigledno nisam shvaćen onako kako sam očekivao.... Ili nisam dovoljno elokventan da bi me se moglo shvatiti.... Naime, život u trenutku i sloboda od uvjetovanosti ne znače neodgovornost... Dapače, tek je tada čovjek stvarno odgovoran.... Život nije u prošlosti niti u budućnosti, život je uvijek i samo sada, u trenutku.... Odgovornost za život u trenutku je istinska odgovornost za život, sve ostalo je zabluda... Zadnje što se za čovjeka može reći jest da je on razumno i odgovorno biće (govorim općenito).... Dok god postavlja uvjete i zahtjeve životu čovjek se ponaša neodgovorno.... Kako se čovjek ponaša razumno i odgovorno?.... Razumno i odgovorno je stvaranje vojski i vođenje ratova, razumno i odgovorno je zagađivanje okoliša, razumno i odgovorno je ublažavanje posljedica, a ne rješavanje uzroka.... Probleme koje si je čovjek sam stvorio postavljajući uvjete (svojim razumnim i odgovornim ponašanjem) pokušava riješiti ublažavanjem posljedica (što je također razumno i odgovorno), dok problemi i dalje ostaju jer ostaju i uzroci.... A uzrok je u ljudskoj svijesti, u ljudskom načinu razmišljanja, u našim mislima s kojima smo se poistovjetili... Dok god čovjek misli kako je razuman i odgovoran on to nije, jer je potpuno krivo definirao što je razumno i odgovorno ponašanje....Kršćanski Bog Isus dao je ljudima poruku života u trenutku, ali ga ljudi očigledno nisu razumjeli, barem ne većina.... Da li je bilo neodgovorno i nerazumno od Isusa i njegovih učenika što su napustili svoje obitelji i pošli tražiti prosvjetljenje?.... Da li je od Isusa bilo nerazumno i neodgovorno kada je učio ljude kako se ne trebaju brinuti za ništa, već samo pouzdati u providnost ,odnosno imati vjere?....»Pogledaj ptice nebeske, niti siju, niti žanju.»... Tu Isusovu poruku ljudi su uistinu shvatili kao nerazumnu, jer su je ostavili postrani, ne uzimajući je za ozbiljno, i nastavili su i dalje živjeti razumno i odgovorno.... Kao što su se i židovski starješine ponašali razumno i odgovorno kada su Isusa osudili zbog bogohuljenja... Sada se ne šalim, uistinu su se tada ponašali razumno i odgovorno (kako su oni to doživljavali), jer im je dužnost bila štititi židovsku vjeru i naciju....Jer naše je poimanje razuma i odgovornosti uvijek vezano uz naše vrijednosti, koje ne moraju biti ispravne.... Problem je kod čovjeka i to što svaku novu ideju doživljava kao blasfemiju, i ljubomorno čuva nasljeđe iz prošlosti misleći da mu o tome ovisi život.... Gledao sam nedavno film «Dan kada je Zemlja stala» u kojem se odlično dočarava ljudsko poimanje razumnog i odgovornog ponašanja.... Naime, vanzemaljac dolazi na Zemlju, a ljudi prvo što čine jest da pokušavaju ubiti vanzemaljca (iako nije ničim dao do znanja da ima neprijateljske namjere), pa ga onda pitati što hoće (što je odličan primjer ljudskog razumnog ponašanja).... Vanzemaljca nisu ubili iako su se svojski trudili, a on otkriva kako je došao da bi spasio Zemlju (ne čovjeka, već Zemlju od čovjeka), jer je ljudsko razumno i odgovorno ponašanje dovelo do uništavanja planete.... Vanzemaljac ljudima jasno daje do znanja da će svojim načinom života uništiti Zemlju i da je jedini spas za Zemlju uništenje čovjeka.... Jer Zemlja je važnija, ako ona opstane opstati će i život, ali ako ona odumre, neće više biti niti života.... Ali čovjek ne razmišlja tako, on želi preživjeti i tako uništiti i Zemlju i sebe.... Čovjek bi se u ovakvoj situaciji razumno i odgovorno ponašao kada bi prihvatio svoju žrtvu za opstanak Zemlje.... Film, naravno ima happy end, jer ljudi uvjeravaju vanzemaljca da će promjeniti svoj način života, i vanzemaljac ne uništava ljudski rod.... Da li smo se uistinu u stanju promjeniti – promjeniti svoje poimanje razumnog i odgovornog ponašanja?...
Post je objavljen 20.04.2009. u 16:26 sati.