Dobar poznanik, ne mogu reći prijatelj, iako ne vidim posebnog razloga da to nismo, osim nedostatka vremena, zamolio me da budem na njegovoj nezavisnoj listi za gradskog vijećnika.
Pokušala sam se, blago, po svoju oduprijeti. Nisam ni u kojoj stranci. Ne zanima me politika, ali… Pošten je. Misli na struku. Već je bio u nekim 'tijelima'. Trudi se, ali čini se da nije spreman na marifetluke i bojim se da neće provući ništa što zamišlja. Vezana sam za njegovu suprugu. Imali su svojevremeno tešku tragediju u obitelji. Nikad se od toga nisu oporavili. Oboje pokušavaju radom zaboraviti. Dobro rekla sam, teška srca na kraju, ali nemoj me gurati nigdje. Nikakve dužnosti, obaveze, govori, pojavljivanja. Za ništa od toga nisam sposobna ni kvalificirana. Na sve je pristao.
Među tih nekoliko koji smo mu na listi, većinu poznajem, bila je jedna djevojka s kojom sam, nekako spontano ostala na kavi. I ta je kava trajala. Lijepi razgovor. Vrlo brzo smo uspostavile pravi kontakt. Izmijenile mailove , a vjerojatno ćemo ih rijetko izmjenjivati jer nema vremena ni ona ni ja.
Nadam se da ćemo izgubiti pa neću imati nikakvih strahova da sve ne pođe krivo.
Moja ga je pametna sestra odbila. Ja moram biti iznad svih stranaka kaže ona. Ne smijem se vezati, jer onda nisam vjerodostojna.
Musil je napisao Čovjeka bez svojstava. Čini mi se da se to danas kod nas prevodi nekako drugačije. Eto ja sam prava neobrađena meka glina, čim sam pristala. Čovjek bez svoga ja. Musilov čovjek bez svojstava čiji je otac imao određena svojstva. Iako, svojevremeno su me zvali i jači pa sam se oduprla, ali tu sam pristala.
U svakom slučaju na putu do kuće, a da se malo razbistrim od pomisli da ću biti na nekoj listi , išla sam kući pješke okolo naokolo. Negdje, u jednom trenu, iz neke radnjice iziđe gospođa sa kanisterom punim vode i uputi se prema drugoj strani ceste. Gospodin ispred mene zastane i rukom joj pokaže da može proliti i ispred njega. Kaže joj to i glasno. Nisam se uspjela zaustaviti i naletjela sam na njegovu ispruženu ruku koja me lupla po naočalama i licu. Malo je zabolilo . Ne previše. Nisam rekla ni riječi. Čemu mislim, ali gospođa je komentirala. Eto vidite da ne mogu tako proliti, a on je odjednom, neočekivano rekao: Što vas briga, tko je jebe!!
Hoću - neću nešto reći, a onda sam se okrenula i rekla: - Ne morate biti toliko nepristojni, a nije baš to tako, dodala sam. –Da ste mi razbili naočale ne bih ništa vidjela.
Strašan protest, misli on. Za nasmijat se. Nastavljao je govoriti neugodnosti.
Nisam trebala ništa reći, mislim. Cijeli ću dan imati grop u želucu. Uzaludno je tako i tako. Do njega nije dopirao taj mali uljudni protest. Bilo bi pametnije, kaže jedan moj prijatelj, da si ga udarila nogom u jaja. To bi shvatio.
Jednom davno, dok sam bila puno mlađa i borbenija, netko me je sličan uhvatio rukom za…. Opalila sam mu takvu šamarćinu da je ostao zavrteć, kako kažu splićani.
Ali to je bilo davno, jedanput i vrlo iznimno.
Htjela sam odmah poslije te zgode nazvati mog dobrog poznanika i reći mu da makne listu, izbriše sebe, mene i sve moje jer je sve to ista pašta od koje baš nikakve koristi.
A pitam se što bi bilo da sam ga stvarno potegla nogom u jaja..?!
Post je objavljen 20.04.2009. u 15:47 sati.