Marketing
I drugi puta ću pametnije...
Prošao je i taj dan. Dan pun uzbuđenja, glazbe, plesa, smiješanih emocija, suza, sreće... Dan kada je djevojka postala ženom - snašom, rekli bi stari ljudi.
"Laku noć dame i gospodo. Eto, i ova predstava je završena. Nadam se da ste uživali u njoj" , rekao bi Balašević. Da, i ova predstava je završena. Ali predstava u kojoj nitko nije nosio maske već su svi glumili ono što uistinu jesu i pokazali svoje pravo ja. Uživali? Premala je to riječ... Savršenstvo koje, mnogi bi rekli, ne postoji, pružilo je dio svojih koraka u jučerašnjem danu. I dok jedni produbljuju svoje osjećaje vječnim zakletvama, drugi su na dobrom putu da otkriju što uistinu osjećaju. Glazba, stihovi, ples... Heh, ples - početak svega... Ritam koji nas vodi i neprestano upravlja naša tijela u smjeru samo sebi znanom i s ciljem samo sebi opravdanim.
"Stigao sam kasno, stajao na cesti i slučajno tebe ugledao tada. Ni slutili nismo da ćemo se sresti pod svjetlima ovog bezimenog grada." Pričaj mi o sebi.. Reci mi svoje želje, svoja maštanja, svoje snove i ideale... Reci mi što te pokreće, odakle ta snaga i žar koji isijavaju iz tvoga tijela..."Gdje li si se dosad skrivla?", upitao si me. Na mjestu, dragi, gdje odlaze oni koji čekaju svoj savršeni trenutak u kojemu će se zavuči u svoju čahuru i nedopustiti nikome da rasplete niti kojom su obavijeni. Smiješ se i sve mi se više sviđa taj osmjeh... Uistinu si nešto posebno, priznajem...
Što se to događa? Gdje smo to krenuli? Smiješ se i ja se smijem skupa s tobom... Naposlijetku ipak odustajem... Ne dopuštaš mi to... Pružaš mi ruku i vodiš me... To je ono što mi treba... Osjećam se tako sigurno, a opet tako slobodno... Opet smo tu, na pravome putu... Rekla sam ti da ću naučiti. O kako volim kada sam u pravu!
Znam, vrijeme je, i ti moraš poći... Zagrli me snažno i nedopusti da ovaj tren prođe... Krenula sam i osjetila tvoj snažan stisak... Ne puštaš me... "Pusti da ovaj tren traje", rekao si. I što sam više tu, to postaje mi sve teže i teže. Tako bih te rado vezala za sebe jer to je jedini način da tvoje biće ispuni moje, tvoja duša da postane moja i ti zauvijek ostaneš ovdje, pored mene... Opet se smijemo... Tvoj osmjeh... Tvoj osmjeh tako magičan, a tako tajanstven. Što je to što kriju tvoje oči? Reci mi, dragi, i dat ću ti tisuću razloga da ostaneš, tisuću razloga da podijelimo ovaj trenutak vječnosti i još tisuću razloga da se vratiš i poželiš me još više...
Budim se, ali tren traje i dalje.. Nadam se da ćemo se ponovo sresti u nekom drugom gradu, na nekoj drugoj predstavi, u nekom drugom cirkusu...
Post je objavljen 20.04.2009. u 01:06 sati.