Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ramboa

Marketing

Kamen temeljac

- To je govno od slona! - reče g.Gradonačelnik vozeći se brdovitom Bolničkom ka gradilištu.
- To je ljekovita biljka! - uzvratio je Toma R. upravljajući blindiranim "Tomom Vinkovićem"
- Govno!
- Biljka!
- E čim dojdemo ..., evo ga, ... na to gradilišće, pitat ćemo nekega kaj je to - 'kamen temeljac', pa da rešimo to već jedanput. - završio je g.Gradonačelnik
Kad su stigli na gradilište, već se okupila gomila ljudi. Svih dvanajst. Jaca je već bila tamo. Popeli su je na prvu "deku" odavno započete zgrade. Bila je sva ozarena. Obukla je crninu. Sunce je upeklo na 18 stupnjeva gospodina Celzijusa. Na dvjesto metara od velebne septičke jame, iskopane za potrebe nesuđenog dječijeg igrališta, konačno je mogla, neki pravi kamen temeljac zavitlati sa prvog kata u neku rupu sa betonom i tako svečano otvoriti već poodmaklo gradilište, te sretno uskliknuti:"Eto, i danas smo se okupili u velikom broju....!?". Dalje više nisam zapamtio. Brinulo me to što su u ovo predizborno vrijeme i brojevi poput 9, 12, i 18, postali veliki. A i govor je bio dosadan.
Shvatio sam da će mi dan biti usran onog časa kad su se iza mene ucementirali, tek pristigli, Toma R. i g.Gradonačelnik, naprežući svoje sive stanice nebi li shvatili o čemu to Jaca trabunja, a istovremeno pazeći na svaki moj pokret. Da bi stvar izvukao iz očaja i popravio raspoloženje malobrojne "gomile", hrabro sam istupio, i upravo u momentu kad je prosjeda govornica (mislim na osobu, a ne na binu) iznosila očekivanja o useljenju iduće godine, dignuvši ruku visoko, upitao sam:
- A možemo li mi, koji nemamo kamo useliti iduće godine, useliti u nešto drugo, npr.špajzu? - Primjetih da sam svojim pitanjem izazavao mali zapetljaj mozga kod svih prisutnih, a naročito kod gospođe na pozornici. Odlučih da obustavim daljnju paljbu, iako sam imao namjeru postaviti još odličnih pitanja.
Nakon kraćeg meteža, izazvanog mojim pitanjem, mala grupa se konsolidirala i nastavila sa svojim igrokazom, kao da se ništa nije desilo. Odjednom mi pažnju privuče mutni pogled Tome R., te iskoristih priliku i upitah ga:
- Šta misliš, hoće li Chelsee-Liverpool odigrat "X" na poluvremenu?.
- Ko? - uzvrati Toma, ushićen što mu se neko obratio.
- Oni u plavim majicama, protiv onih u crvenim. Hoće li biti "X" na poluvremenu? - pojednostavih pitanje kako bi me razumio. Toma razumno reče:
- Hoće, a reci ti meni ,Rambo, kako će odigrat oni drugi, kaj igradu?.
- Ipsilon - samouvjereno odgovorih i ponovo izazvah sudare moždanih impulsa u Tominoj glavi.
Na ovu našu kratku konverzaciju,g,Gradonačelnik se samo nasmiješio. Opaaa, il' je skužio, il' se pravi da je skužio? - pomislih. No kad sam ga bolje promotrio, shvatih da je ova druga tvrdnja bliža istini. Jer kako netko čiji mozak liči na biljarsku kuglu (gladak i bijel), može skužiti bilo što? Ta zapažanja sam ipak zadržao za sebe. Sažalih se nad njim, izvukoh čokoladu iz džepa i ponudih g.Gradonačelnika. On me upita
- S čim je?.
- Sa povrćem. - hladno odgovorih.
- Hvala Rambo, al' ja ti ne jedem povrće - odgovori g.Gradonačelnik.
- Znam, al' one sa mesom sam ostavio za crne dane.
I još mi se malo pričalo sa njim, al' su ga pozvali na pozornicu da i on kaže koju.
I dok je g.Gradonačelnik tražio lift da se popne na pozornicu poluizgrađenog objekta, kako bi zalio kamen temeljac sa betonom, okrenuh se oko sebe i spazih da je "Doktor od krava" zauzeo njegovo mijesto, meni iza leđa. Sjajno, pomislih, evo nekoga 'ko zna riješiti probleme većine prisutnih.
- Hej Rambo, otkud ti ovdje? - priupita Doktor.
- Ma propali mi svi planovi za danas. U birtijama nema nikog mog. I Kikiju je danas rođendan. - neznam zašto sam rekao ovu zadnju rečenicu, al Doktor se upecao:
- Ko je Kiki?.
- Moj kućni ljubimac. Dugodlako afričko govedo. Baš dobro da sam vas sreo, možda bi mu mogao zakazati pregled kod vas? Ima neku prehladu i dopunsko zdravstveno. - iskoristih ponuđeno prijateljstvo.
- Nema problema Rambo, navrati u četvrtak. - odgovori Doktor.
- Može li to malo ranije? - zabrinuh se.
- Ne može, imam dosta krava za pregledat do četvrtka.
- A šta ako je u pitanju hitan slučaj? - nisam odustajao.
- Onda može. - naivno će kravodoktor.
- E pa Kiki ima prehladu izazvanu moždanim udarom, skotan je već 3 mjeseca iako je vol, i nešto je paranoičan u zadnje vrijeme od kako je počela ova preizborna kampanja. Boji se HDZ-a i roštilja. Jel to dovoljno hitno?.
- Pa dobro je, al' nije on kralj životinja, pa da sad moram sve otkazati zbog njega - odgovori Doktor.
- Nego 'ko je? - napraih se naivan.
- Pa lav, ZNA SE! - reče Doktor i tako se oda.
- Dok lava ne probam, za mene je prase kralj životinja, i točka. - odbrusih Doktoru.
Odjednom i on dobi onaj mutni pogled svojstven jedino Tomi R.
I dok sam svojim kratkim dijalozima rastjerao ono malo prisutnih uzvanika oko sebe, Jaca je taman spuštala neku betonsku kocku, koju nazvaše "kamen temeljac" u improviziranu rupu što liči na bezdan. Potom se ostali uhvatiše lopata i krenuše bacati beton po toj kocki. Dok su se svi izredali, niknuo je još jedan kat upravo svečano započete građevine.

Na kraju ovog divnog zatvaranja iskopane rupe, samo pomislih, kocka je bačena!. Samo što su oni svoju turili u rupu, u vječnu tamu, zabetonirali, skoro kao i sve nas. A ona druga... ona će se , valjda, okrenuti na šesticu ovaj put. Trebala bi.


Post je objavljen 19.04.2009. u 21:01 sati.