Marketing
Tri godine
Tri godine su prošle otkad te više nema ovdje...
Često se pitam, nije li ipak to samo privid, jer zaista jesi ovdje svaki dan i svaki čas u mom srcu i tada osjećam da jedna obična smrt ne može prekinuti ljubav koja je bila kao naša. Jer ja te volim isto svaki dan, a isto tako i tvoju ljubav osjećam kao i da se nismo rastajali ni na trenutak.
Dragi, ja evo i sada plačem, ali te suze i nisu toliko tužne koliko su izraz ljubavi i zahvalnosti, što smo imali nešto, što mnogi ljudi traže cijelog života i ne nalaze... a mi smo toliko godina uživali obilje ljubavi svakog trena tog trajanja i mogu li drugo, do li biti zahvalna za takvu sreću i dar...
Bili smo jedno drugom luka mira, utočište topline i ljubavi, gnijezdo sigurnosti, kutak sreće u ovom svijetu. Silno bih voljela da si ovdje, ali kad nisi i kad si otišao na svoju zvijezdu, ostajem ovdje povezana s tobom... jer može li vrijeme i prostor uništiti nešto što je čvršće i veće od svega opipljivog i ovozemaljskog? I ovog trenutka ti se smiješim i šapćem ti naše male šale, pa osjećam kako mi odgovaraš u plamenu svijeće ili mirisu cvijeća – ili te ćutim u lakom povjetarcu što njiše zavjese. Mislim... vjerujem da si još uvijek tu! I znam da će tako biti sve do trenutka dok se ne sastanemo tamo negdje odakle se nitko nije vratio.
Volim te i znam da i ti mene voliš uvijek i jednako...
Post je objavljen 18.04.2009. u 03:31 sati.