Marketing
Nedjelja
Ne volim nedjelje, već dugo vremena.
Nedjelja je dug i dosadan dan.
Kada sam išla u školu to je bio dan prije škole, posebno navečer kad mi je bilo muka od pomisli da se ujutro moram ustati ili da pišem ispit ili nešto po tom pitanju.
Na faxu je manje više bila ok, dan kada sam se oporavljala od četvrtka, petka i subote i zahvaljivala bogu na tome što postoji nedjelja, dan kada se ne ide van...kao da me netko tjerao da budem skoro svako večer vani.
Onda je počeo posao, nekako izdržim do petka i dođem kući, legnem na kauč sa svom odjećom, pokrijem se dekom i blejim u tv, u biti ne gledam već sjedim tako satima i odmaram, ne razgovarajući sa nikim, autistična faza.
Subota je dan za izlazak u kojem alkoholno odmaraš mozak, pa onda u nedjelju patiš zbog toga i navečer si definitivno zgažen, a ujutro radno, radno.
Trenutno ne radim, ali mi je nedjelja i dalje bez veze.
Kao i većina Hrvata imala sam naviku naći se s prijateljicom na kavi i malo prošetati i razgledati po trgovinama, spojiti ugodno s korisnim, možda nešto i kupimo, neki sitnicu. Sada ni to nije moguće, pa se više ne družimo nedjeljom već smo to prebacile za radni dan.
I tako dođe nedjelja, pošto više ne pijem, nisam mamurna, ali sam i dalje nekako ukomirana.
Što se radi nedjeljom? Kuda se ide nedjeljom?
Da je barem otvoren fitness pa bih otišla tamo, ovako blonjam po kući, na tv-u su reprize repriza, ne znam da li mi se spava ili je to zbog teškog vremena vani. Trebala bih praviti ručak, ali treba se i pokrenuti, sada mi samo ta ideja leluja po glavi.
I tako umjesto da uživam u danu odmora, čekam da prođe.
Pala mi je ideja na pamet, mogla bih čitati...da to je to. 
Nedjeljom se čita onako kako spada, veći dio dana, dok su ostali dani rezervirani za par stranica koliko se stigne.
Napravim ručak, zavalim se na krevet i čitam. Mislim da bi mi Agahta Christie sastvim godila za današnji dan.
Eto zašto je dobro pisati blog, dok trabunjm o lošem danu shvatih što želim raditi danas. 
Post je objavljen 19.04.2009. u 12:41 sati.