Dok sivo bojim sve buduće dane
tiho žalim i ko šapat se krijem,
a s usnama bolnim jadikujem;
Gdje je ona? Gdje, nestalo je lane?
Nek mi oči izjedu crne vrane
i to je bolje nego da samujem
nje nema, da pred nju suze izlijem,
tupi pogled nek s okom nestane.
Što će mi dani, popodneva siva,
pogled što luta od jutra do sutra,
šapat ko jeka izgubljenih snova.
Bez ljubavi ko strvina crvljiva,
izvana neslomiv a trul iznutra
kamen ko spomen budućih vjekova.
...................................................................
prije desetak dana odlučio sam kako će se zvati
ovo malo mračnije poglavlje moje poezije....
" šapat sivog popodneva "
a ova pjesma je inspirirana upravo tim naslovom...
bez obzira koliko možda zvuči crno i morbidno
moja poezija u posljednje vrijeme sve je ok ...
osmijeh vam ostavljam dragi moji blogeri - ( CE )...
.....................................................................................
Post je objavljen 19.04.2009. u 10:31 sati.