Marketing
Zbunjola...
Nakon malog „oporavka“ četvrtak je prošao u, još uvijek, sabiranju dojmova. No, kako je tempo na poslu malo pojačao, malo je bilo vremena za razmišljanje o prethodnom danu. Tek pozivi dotične stalno su me vraćali na neke misli... no, posao ne smije trpiti i opasno sam zaglibio u njemu. Taman kad sam se spremao kući, nazvao me Mladen da s njim i Pomorcem idem u nabavku po još hrpu stvari potrebnih za jučerašnji tulum. Konačno je službeno, moj prijatelj Pomorac se zaručio i treba to malo i obilježiti. Već me podsjećaju na neki stari par koji nikad nema vremena... procedura slavlja jedva je ugurana u njihov Planer, jer, već danas su zgibali na more, par dana uživati sami sa sobom. Neka, opravdano je. 
Poslije posla sam se ravno uputio na veselicu, jer, obzirom na zaručničke obveze i njihovo putovanje, fešta se neće otegnuti do, uobičajenih, sitnih sati, pa je Pomorac osmislio nas sabrati u odlasku s posla.
Po običaju stigao sam negdje pred kraj okupljanja.. pa nisam ja kriv kaj oni imaju fleksibilno radno vrijeme.. a petak, gužve..uf...
Nakon prve zdravice, kojoj sam se čak i ja pridružio sa jednim gutljajem vina, nakon srcedrapajućeg monologa budućeg kuma, za vrijeme kojeg smo skoro zaspali, krenulo je opuštanje i zezancija. I dok smo malo ćakulali, malo gledali slike iz Bijeloga svijeta koje Pomorac tako ponosno pokazuje, jedva smo čuli mobitel frenda koji kao da nije htio prestati zvoniti...kao da je od izuzetne važnosti - trebala ga je majka..... svi smo se malo stišali kad smo ugledali njegovu ozbiljnu facu , a onda lavina smijeha... majci je rekao kako je kod Pomorca, ali da će joj sve objasniti poslije... Nakon razgovora, pogledao je Mladena i samo kratko rekao yesss... dakle, to je trebalo izdržati – njihov divljački smijeh kao da je trajao cijelu vječnost, a mi svi na iglama i nestrpljivi...pa i mi bi se malo smijali... No, kada mi je u grču smijeha rekao...hahahaha tebi baš i neće biti do smijeha, malo sam se zamislio –poznavajući Mladena s kojim sam nekada znao raditi nemoguće spačke, bio sam gotovo siguran da je nešto na moj račun, samo nikako nisam mogao smisliti što...konačno su počeli priču i to sa majčinim razgovorom koja ga je pitala „Mali, pa gdje ste vi? Razbit ću te! Kakva je to fešta, ma ko se ženi? Smotani ili Pomorac?“ 
Ma, da bar ja krenem od početka, a ne da i vama bude smotano ko i meni.....
Prije nego sam se našao s njima za nabavku, (u četvrtak) išli su po Tihanu kako bi im pomogla odabrati meso.. i, naravno, kako smo svi tu negdje u kvartu... Tihana, Nasljednica, ja....... naletili su na Nasljednicu. Ono što je bilo komično, pozdravila ih je kao da se ništa ne događa, kao da je sve u najboljem redu – ma kad bolje razmislim – u njenoj glavi i je sve u redu - samo mi to, očito, ne znamo razumjeti. Kad ih je ugledala onako nasmijane upitala je kuda idu, što su veseli i još neka hm...pitanja.. Mladen joj je odgovorio jer su ovo dvoje šutili ko da im je maca popapala jezik.. idemo u nabavku za feštu. Pogled, upitnik...i glas...»kakvu feštu?» Ne, Mladen ništa ne može prešutiti, pa ni odgovor na ovo pitanje..»Pa frend nam se konačno ženi! Slavimo zaruke!!» Naravno, mislio je na prisutnog Pomorca ali ne znam kako, no,njoj je palo na pamet «Smotani se ženi?» sad, ne mogu opisati Mladenovu facu, ali kao da sam bio tamo – kako njemu mozak radi – da, da, njegovu! Uslijedilo je bezbroj pitanja s kim, ko je ona, pa kako, od kada sam s njom, pa nije li to iznenada... ne, ne bi o odgovorima jer niti ja ne vjerujem što je ovaj sve valjao... moj prvotni šok, možda mali bijes, pretvorio se u neki napadaj smijeha – jer, samo sam pred očima imao njezinu facu kad je ovaj valjao.... da mi je to bilo vidjeti. No, ni to nije sve...kada je upitala gdje slavimo, ovaj je ko iz topa izvalio da feštu imamo kod frenda koji živi s roditeljima u kući i da će on, kao moj budući kum, biti sa ženom domaćin... Malo je bila iznenađena da mi Mladen neće biti kum, ali je i to fakin riješio....kao, ma mi smo si i tako «kumovi» ... neka se krug dobrote i povezanosti širi. Dakle, kako taj na brzinu smisli odgovor...
Nisu mi ništa govorili jer bili su sigurni da bi se naljutio ali i da možda ne bi niti došao – i tu su u pravu....
Njih dvojca su bili uvjereni da će se ona pojaviti dok je Tihana čvrsto vjerovala da neće... jer, sve ima granice pa i njena ludost...
I, kao što ste vidli, pojavila se, a majka je bila zbunjena (jer njoj, naravno, da ne mora lagati, nisu ništa niti govorili) i uredno ju otpravila kod Mladena, jer kao tamo smo...I dok su se neki valjali od smijeha, zamišljali facu kad pozvoni na Mladenova vrata i «čuje» tišinu.... meni je, zapravo, bilo žao te žene... zar toliko ne shvaća, zar toliko.... ma ne,. Ne znam što bi rekao.....
No, nakon malog smirenja, Mladenu je počeo zvoniti fon...da, bila je to ona... sada sam i ja polako bio nervozan...jer, sve je bliža... što će sad ovaj odvaliti? A on... mrtav hladan « a ježi ga, pa znaš ti njega.....kada je zaorio jel se ja ženim ili vi??? Pa fešta mora biti kod nas! « dakle, nijemo sam ga gledao... u nevjerici... kada je poklopio....»Smotani, ajmo se kladiti da će pokucati na tvoja vrata...jer, kaže, želi ti iskreno čestitati?!» gledao sam ga i nisam znao dal bi ga klepio ili ne....... ne znam, sa njim uvijek izgubim kompas ako nisam u elementu, a nakon ovoga..e stvarno nisam... 
Klopa, piće, zezancija, zdravica i opet ispočetka. Kad, meni je pozvonio mobitel.... pogledao sam – susjeda. Pogađate? Brižno mi je javila da je dama pitala dal zna gdje sam ja... a susjeda, mrtvo hladno, da..slave zaruke...
Sad sam već bio i ljut ali i šokiran....doista ovo je za nepovjerovati – da, nekada davno bila je u krugu prijatelja i to, samo zbog Sanje..godinama već svi izbjegavamo njenu prisutnost i nastojimo izbjegavati ulice i mjesta kojima se ona kreće, no, ona kao da to ne shvaća..i koliko sam ljut na Mladena, toliko sam i šokiran njezinim ponašanjem..
Nakon svih tih peripetija polako sam se spremio doma.. dosta mi je šokova, a iskreno, bojao sam se da ne pozvoni na Pomorčeva vrata.... to bi ipak bilo previše za jedan dan. Društvo je još ostalo a ja sam se uputio u svoj mir, u svoje misli koje me cijeloga dana drže budnim i nasmiješenim..............
I dok subotu provodim u malom odmoru, obavljanju nekih poslića, u nekim svojim mislima....
budući su mladenci doputovali na odredište, u svoju oazu u kojoj će uživati par dana prije Pomorčevog zadnjeg penjanja na brod....
Prijatelju, ovo sam složio za sebe misleći na jednu dragu osobu. . . posudit ću ti da nikad ne zaboraviš kako se osjećaš danas.... Sretno vam dragi moji!! 
Post je objavljen 18.04.2009. u 19:33 sati.