Marketing
Korak naprid, korak nazad/Step forward, step back
Dragi Naši,
Koliko je kago korak naprid i korak razmotrit ćemo sad. Evo naprimjer, trajekt. Prvo je bila Porozina. Nje se ne sjećamo, ali su nan rekli da je dobro tukla more i da je uvik isplovljavala. Lastova II se sa sjetom sjećamo, najbolji trajekt ikad, koji je bi brz i udoban sa svoja 3 salona, ali je ima odvratne zahode. Došla je i spora Istra i sumnjamo da smo na njon jedanput skupili niku bakteriju od koje smo rigali još danima. Bi je i oni bezvezni Bartol Kašić, koji je jedva vrijedan spomena što se tiče udobnosti i brzine. A sad imamo turbo fensi Korčulu koja izgleda prekokrasno, ali zna prilično vajat i po slabijem vrimenu.
Insoma, isplovili smo iz Splita. Oni koji su željni morskih veduta neka pogledaju video.
So, this Easter we travelled from Split to the Island with a ferryboat. This is the video of casting off. For those who love the sea and the ports and the ships.
Na brodu smo se ponašali kako svaki pravi iseljenik koji se vraća doma, sve nan je bilo zanimljivo i sve smo slikali. Evo panorame Splita i pogleda na gornju palubu.
The view on Split and the upper deck of a new and very nice ferryboat that sails from Split to the Island.
Još malo gornje palube. Slika pod nazivom “Pola trajekt, pola more“
More of the upper deck. We named this photo “half of the ferryboat, half of the sea
Već su počeli i furešti. To su oni uz ogradu što slikaju.
The first tourist are arriving. They are those next to the railing.
Kad se jedan naš mali rođak prvi put vozi brodom pita je “Mama, tko je bacio šampon u more?“
On his first boat ride, our little cousin aksed: “Mum, who put shampoo into the see?
Trajekt je nov, ali ipak polovan. Kupljen je u Grčkoj, očito.
The ferry boat is new, but still it is secondhand one. Obviously, it was bought in Greece.
Ovo je jedan salon. Totalno fensi, izgleda kako niki lipi kafić. I zahodi su takvi (jo kad se sjetimo onih smrdljivih zahodi na Lastovu II…). Bili bi ih slikali, ali uvik je bi niko unutra pa nan je bilo neugodno.
One of the salons. Looks like a fancy café.
Flatscreen televizija na svaken kantunu. Slika dobra. Luksuzu, ime ti je Korčula.
The flat screen TV sets on every corner.
Ovo je iz restorana. E tu smo došli do koraka nazad. Bi je Veli petak i mislili smo da ćemo na brodu izist malo bakalara. Kad tamo da imaju samo naravni odrezak i sendviće Montana. Odma smo se sjetili jednega našega barbe i promislili kako se sigurno okreće u grobu. Naime, barba je bi jedan vridni težak koji je ima gust poć u Split samo da ji na brodu. Najpoznatiji su bili šniceli i on bi izi jedne ujutro, a jedne na povratku. U Split ne bi ni izaša. Osim šniceli i sva ostala spiza je bila odlična, a za nju je bi zaslužan čuveni kuhar Srećko. Srećka su zvali u razne restorane, ali on bi reka da ne zna kuhat nego samo na brodu. Nažalost, sadašnji kuhar ne zna kuhat ni na brodu.
This is a shot from the restaurant. This was the only bad thing on the boat. It was Good Friday and we wanted to eat some Good Friday traditional fish dishes but there was nothing but pork chops and some pre-packed sandwiches. We thought of another cousins of ours who would be very sad if he new that. This cousin was a hard working farmer but few times a year he would go to Split just to enjoy the meals cooked on the boat. The most famous were schnitzels, and he would eat one portion in the morning, and one on the way back. He wouldn’t even leave the boat in Split. Other then schnitzels everything else was delicious too, prepared by the famous cook Srećko (Felix in Croatian). Many renowned restaurants invited him to come and work for them but he used to say that he doesn’t know how to cook if he isn’t on a boat. Apparently, the current cook on this ferryboat doesn’t know how to cook if he is on a boat.
I tako. Korak naprid, korak nazad. Kako i ova lanterna. Gore solarno napajanje dole ruzina.
So, one step forward, one step back. Nice ferryboat, bad cook. Like this lantern - solar cells on top rust on the bottom.
Vaši
P.S. Da se razumimo i ne zamirimo Jadroliniji: putovanje nam je svejedno bilo lipo. To što smo ostali gladni samo znači da smo više uživali popari od sušene tabinje koja nas je čekala doma.
Post je objavljen 17.04.2009. u 23:41 sati.