Anđele
Zašto si tako sebičan???
Sad lutaš negdje u vječnosti, i možda te nikad neću nači.
Anđele
Mogao si se potrudit preživjet.
Barem malo, za one dobre ljude...
Znaš da mislim da su budala.
Sebična budala.
Misliš samo na sebe.
E pa znaš. I drugima je stalo.
Pustit ću te na miru, nasrtavi svoj put negdje skriven među ljudskim dušama.
Ne sviđaju mi se tvoje ideje.
Pusti me da živim.
Zajebi obečanja.
Nisam ja osoba od povjerenja.
Ne vjerujem u svoje odluke.
Posljedice....ah posljedice...
Zašto krivit druge zbog svoje slabosti?? Ha?????????
Al bit ću dobra...ovaj put nema pogrešaka.
Ako pogriješim...uništit ću nešto puuuno više nego samu sebe....
Osjecaji strpani kao u kutiju, sve nagurano jedno na drugo, bez reda. I onda zadirkivanje. Vrijeme. Rad. Skola. Obaveze. Rok. Manjak maste i inspiracije.
A onda. Bjes.
Jedna glupa rijec bila je dovoljna da sve stvari iz kutije pocnu ispadat.
Vristala sam. Vristala sam iz dubine duse. Ne onako kad te strah pa vristis. Ili ti se vristi. Ne. To je bio onaj krik boli, agonije.
Prozivjela sam taj krik, onako, kako samo umoran covjek to moze.
Ustala, istrcala van.
Padala je kisa. Ah ta meka, tiha kisa. Prijatelj koj ne izdaje.
Trcala sam, suze su tekle. Suma je bila tako zelena, ah zelena onako kako samo kisa zna obojat lisce. I taj miris.
Dosla sam dovoljno daleko da bi se osjecala sigurno. Sjela sam na hladno mokro tlo. Slusala kisu. Sve je bilo tako zivo. Sve je razumjelo. Kisa je bila samnom.
Mokra do koze, promrzla, osjecala sam hladne kapi, kapi kao male komadice leda koji hlade. Zadiru duboko u kozu. Kao da zele probudit svaki odumrli dio tebe. Sjedec tako, shvatila sam da ta kisa nije tako hladna. Pretvorila se u male plamicke koji su tjerali na zivot. Neces umrijet na kisi. Ona je prijatelj, dokle got si ti njen.
Vrijeme je prolazilo. Sekunde, minute....
Mislis, neko ce doc. Nekome je stalo.
Aha...naravno...
Mozes umrijet od hladnoce niko se nebi obazirao.
Ustala sam. Vratila se doma.
Nije jos vrijeme. Ne sad.
Al nije to rjesilo problem. To je samo stvorilo provremeni osjecaj srece u meni.
Sve je to glupo. Pretvaranje u nesto sto nisi.
Ovo je Jana. Ona je sve ono sto svijet zeli od nje. Rob drustva. Ona je savrseno djete kavo roditelji zele.
Ovo je Allegra. Ona je svoja. Voli ono sto joj se svida, radi ono sto joj se radi. Sretna je.
Ko ces bit???
Trebam tonove. Ljepo tonove koji ce se smijat samnom, koji ce plakat samnom.
Trebam svoje tonove koji su utjeha za svaki dan.
Nezelim depresivne, sjbane postove.
Helouuuu!!!
Ja sam sretno djete!!!
Hahaha
Ne svadajte se. Rjesite problem. Al ne tako.
Nezelim da zbog glupe ljubomore sve propadne. Jer ne zasluzujete to. Volite se. Ja vas volim. I ljepo je. Znate da je ljepo kad traje, zato zajebi one glupe trenutke, ljubomoru i to. Vrijeme je sranje. Želi ti oduzet ono sto ti najvise vrijedi. Od 7 dana, ja vas vidim 1. Al dosta mi je. Dosta mi jed znam da necete nestat.
Nemojte da se to pomjeni. Nemojte da posumnjam u vas. Pomislim samo na tren na vas bjeg.
Predobro je. Znas to. Zasto onda unistit????
Neznam kak da vam utupim u vase male djecje glave, da ako se ovo raspadne, ja sam nista. Prazna osoba. Ljepa lutka bez duse.
Nemoj unistit ovu ljepotu.
Dovidenja.
Previse tuznih rijeci je ovdje.
Zelim promjenu.
Post je objavljen 17.04.2009. u 14:26 sati.