Marketing
Preobražaj (a nije Kafka)
Sinoć odgledana emisija Pod nož (ili u originalu Extreme Makeover) u kombinaciji s gledanjem kako nekih prethodnih epizoda iste tako i povremenog gledanja još jedne dijelom slične emisije Kako zavoljeti svoje tijelo? bile su točka na "i" mojih razmišljanja o toj problematici koja ću podijeliti s vama.
Najprije samo u vrlo kratkim crtama za one koji ne znaju o čemu se radi: Pod nož je emisija u kojoj se prati preobrazba dviju osoba nezadovoljnih svojim tijelom, a u kojima sudjeluju prije svega estetski kirurzi, a zatim i stomatolozi, fitness-treneri, frizeri, šminkeri, stilisti... Emisija Kako zavoljeti svoje tijelo? isključuje operativne zahvate te je usmjerena na sagledavanje sebe i svoga tijela na pozitivan način uz pomoć stilista, frizera, kozmetičara, psihologa.
Za početak, ono od čega ne mogu i ne želim pobjeći je moj subjektivni stav o sebi samoj. Kako sam i sama u trenucima djetinjstva i rane mladosti bila mršavo dijete što je značilo nerijetko i predmet izrugivanja, mogu nedvojbeno reći da djelomično razumijem ljude koji ne žele prolaziti takve i slične situacije. Isto tako, imala sam manjih estetskih korekcija na zubima pa jako dobro razumijem koliko jedna naizgled sitnica može značiti za onaj opušten osjećaj u kojem prestaješ biti opterećen situacijama u kojima misliš da radi neke mane-nedostatka-anomalije svi bulje u tebe.
S druge pak strane, vlastita me zrelost iz dana u dan vodila u smjeru da bez obzira što sam daleko od savršenstva prihvaćam sebe takvu kakvu jesam, a što s 17 ili 18 godina nisam bila u stanju. Iskreno govoreći, uvjerenja sam da je kod nemaloga broja ljudi (posebno ženskoga spola) prisutan takav "model" u kojem mladenačka nesigurnost i veća potreba za "savršenstvom" s godinama i iskustvom prelazi u svjesnost i prihvaćanje sebe upravo onakvih kakvi jesmo.
I sada dolazi ono što me u prethodnim emisijama fascinira. Iako je u nekoliko slučajeva koje izuzimam bilo riječi o zaista fizički prilično ružnim ljudima (ne volim ljude klasificirati u tu grupu, ali ne znam kako drugačije opisati strašno naboranu ženu od 50-ak godina koja izgleda kao starica ili mladića velikih ušiju, prištavoga lica, jako pokvarenih zubiju, čudne frizure ...), većina je ljudi (najčešće žena o čemu bi se isto dalo raspravljati) bilo sasvim normalnoga izgleda. Ono što mi je upalo u oči je da su sve one bile dovoljno stare da se nezrelost i mladost ne bi mogli pripisati neprihvaćanjem sebe i obilježja svoga tijela.
Isto tako, ono što me iznenadilo je da te žene pored svih mogućih medija, savjeta, informacija nisu bile u stanju SAME (ili uz pomoć svojih najbližih) doći do nekih malih, ali za njihov život ipak velikih rješenja. Skroz mi je nejasno da netko tko ima višak kilograma od 5 ili 10 kg ne "prokljuvi" da za to treba manje i/ili zdravije jesti i trošiti više kalorija. Onda, zar je problem otići na frizuru ili jednostavno sam pred zrcalom eksperimentirati i vidjeti što nam bolje stoji. Kozmetike isto tako ima na svakom koraku kao i savjeta što kome pristaje i kako se našminkati. Kako vidite, ni Jennifer Lopez nije baš ista sa šminkom i bez nje. Odjeće i obuće na policama nikada nije bilo kao sada. Boje, oblici, veličine ... sve to dozvoljava da se svatko u svojoj različitosti dobro osjeća bez crnjak-nerealističnih misli "joj kako sam ružna".
Da, s jedne strane mogla bih reći da je najbitnije da se čovjek dobro osjeća pa makar i napravio tako radikalne postupke na vlastitom tijelu. No s druge strane, u takvim situacijama pitam se koliko dugo će taj nerijetko plastično dobiveni izgled biti zadovoljavajući. Rekla bih da je sve dobro do onoga trenutka do kojega je nekome takva promjena otklon ka drugačijem i pozitivnijem gledanju sebe kao i u motivaciji da se od toga trenutka osoba brine na održavanju toga čime je zadovoljan. No nerijetko radikalne promjene predstavljaju tek kratkotrajno zadovoljstvo. Ono dugotrajno, uvjerena sam, ipak mora doći iznutra.
Moram spomenuti i jučerašnje dvije osobe koje su mi ipak u najsvježijem pamćenju. Prva je žena od 49 godina koja je za moj pojam izgledala upravo onako kako i izgledaju žene njenih godina. Nakon "napuhivanja" brade, "smanjivanja" nosa (koje je bilo toliko minimalno da je očigledno sama pomisao da je smanjen bila dovoljna) i natezanja lica, žena je izgledala mlađe, ali nekako gumeno i neprirodno. Muž joj sada izgleda kao otac pa je možebitni sljedeći korak nalaženje mlađega ljubavnika. 
Mlađa pak cura (negdje između 25 i 30 godina) imala je klempave uši. Ako je to bilo nešto što ju je činilo nesretnom u životu, opravdavam korekciju iako je nakon nove frizure opet "nove" uši prekrila kosom. Nadalje, cice su joj "silikonski" narasle; ne previše. U redu i to ako je bio kompleks, mada push-upovi na tržitu nude stvarno velike mogućnosti. Cura je radila i liposukciju, jer nije bila zadovoljna izgledom svoga tijela od pasa na dolje. I to je u redu, jedino što uz nevježbanje, istu prehranu, ali i genetiku masno tkivo opet dolazi na ista mjesta. Već viđeno. Nakon tretmana izgledala je lijepo, ali dam se kladiti da je slično mogla izgledati i bez noža.
Sve u svemu, osobno mi je prihvatljivija emisija Kako zavoljeti svoje tijelo? jer joj je poruka koliko god se činila banalna i izlizana, ona da trebamo naučiti voljeti sebe. Istina je da u tim emisijama pojavljuju prilično iskompleksirane, a zapravo oku sasvim ugodne žene, ali zašto i to ne bi mogao biti jedan razlog više da se svatko od nas podsjeti da svoje fizičke osobine ne gleda kao nedostatke nego kao dio osobnosti.
p.s. Primjetili ste kako se ovih proljetnih mjeseci neki proizvođači kozmetike trude "nabiti" nam komplekse na račun celulita? Kod mene sasvim sigurno neće uspjeti. A nije da sam acelulitava.
Post je objavljen 17.04.2009. u 13:57 sati.