Marketing
Putujmo kroz Kosovo : Decani
Nakupilo se puno slika i puno postova, međutim za sada je većina postova samo u mojoj glavi. Evo sad imam malo vremena da bar jedan pretočim u stvarnost.
Kad smo vozili i testirali ovo područje (jučer) bilo je prekrasan proljetni dan. Čak je bio na granici da ga proglasim prekrasnim ljetnim danom. Decani je veći grad koji mi ipak nismo posjetili, možda i bolje, ovako sam imao priliku voziti se po okolici, koja je nastanjena sa hrpom malih do srednjih sela.
Ovaj post neće biti koliko je kaj razvijeno koliko ovo koliko ono. Vozeći se ovim selima vratio sam se u djetinjstvo. Kao što ćete vidjeti na slikama, ova sela se nalaze u dolini planina. Prizori su predivni, kad god malo dignete pogled prema horizontu vidjeti ćete prekrasni planinski lanac koji se izdiže nad vama. Činjenica da je bio sunčani dan, bez i skoro jednog oblaka, daje pogledu čistinu i daljinu. Tako da možete bez problema vidjeti snježne vrhove. Zrak je svjež, lijepo ga je udisati, pogotovo nakon Prištine. Iako tu i tamo vam se prišulja miris stajskog gnojiva. A ako bilo koji miris može probuditi siječanja ovaj može. Ne samo da vam pokrene siječanja, već vam napravi rupu u nosu. Jedan udisaj toga i imate osjećaj da vam je rupa u nosu za dva broja veća. Iako da budem iskren taj miris nije uopće mrzak. Podsjeća me na puno lijepih stvari. Jer vjerovali ili ne, ali ja sam dosta radio u polju. Ok ne polju vrtu, ali taj vrt je poprilično veliki. Puno više nego tipični gradski sa dvije tri gredice zelenjave.
Planinski lanci, snijeg na vrhu, hrpe i hrpe zelene trave, vojske cvjetajući voćki, sve u svemu predivan pejzaž. Sve što mogu reći je da mi je izričito žao što sam morao kroz ova sela prolaziti zatvoren u autu. Da bar imamo kabriolet. Međutim htio bih jednom napraviti izlet biciklom kroz ova područja.
Budući da su planinski lanci vrlo blizu sela, sela su ispresijecana malim potocima i rječicama, brzacima. Za razliku od nekih drugih dijelova, voda se slijeva sa planina, dajući njoj čistinu i briznu i onu blještavost koju mogu zahvaliti sunčanom danu.
Ova okolina me skroz vratila u djetinjstvo. Budući da sam odrastao u malom gradu imao sam najbolje od oba svijeta. Igrao sam po šumama, poljima, naganjali zečeve, dobivao masovne batine (hihihih) jer sam redovito dolazio doma sa zelenim koljenima. Preskakali potok, gradili skloništa u šumama, penjali se na drveće iznad 20m visine.
A kad se grad počeo gradit dobili smo urbanu igraonicu. Hrpu gradilišta, koja su opet imala svoje čari i opasnosti.
Ipak sve u svemu, oni koji su odrasli striktno na asfaltu ne znaju što su propustili. Sjećam se kako sam svako ljeto imao noge išarane tankim bijelim crtama, koje ste zaradili ako se trčali kroz šume u kratkim hlačama, gdje su vas grančice i trnje išibale bolje od bilo koje ljutite majke. Ahhhh da to su bila vremena.
Iako neka ova sela bi više mogla biti onako kako je odrastao moj otac na selima. Ovdje ne mislim na to da su sela zaostala ili neke takve razloge. Razlozi za to su bile velike količine domaćih životinja koje su pastiri ponekad morali tjerati po cesti da bi došli do svog finalnog odredišta. Pa sam se sjetio priča kojih mi je pričao tata kako je kao mali vodio krave na ispašu.
Ah obožavam kad mi se napisani post u glavi ovako lijepo pretoči u pisani oblik.
Takve igre nažalost nisam imao, ali moj otac možda je.
Druga zbog koje sam se vratio u djetinjstvo su djeca. Ovo je jedna konstanta bez obzira u kojem dijelu Kosova se nalazite, hrpa djece. Budući da smo na par mjesta pogodili vrijeme kad se ide iz škole doslovce smo naišli na hrpu djece na cesti. Takvu hrpu da smo doslovce morali čekati da prođu jer nismo mogli autom nastaviti.
Sad se upravo vratio sa trosatnog sastanka, sad dok se opet ufuram.
Ova slika mi je prelijepa. Znate on scene na filmovima gdje dečko i cura trče u zagrljaj po nekom polju punom ruža, u nadi da će se konačno ujedinit nakon što im je život bacio sva moguća sranja. E ja bi tu scenu snimio ovdje (samo bi tematika bila selska, hihhhihi). Iako mi ovo čak izgleda kao neka scena iz nekog Hajdi filma. Ovaj dio Kosova (a usudio bi se reći i većina) nije previše pošumljena. Tako da imate jako puno ravnica, koje opet nisu zaorana kao u Međimurju. Tako da imate velike površine sa travom, maslačkom, itd. Idealno za izležavanje i brojenja oblaka.
Naravno mi smo opet bili u autu cijelo vrijeme.
Jedno selo u prolazu.
Ovo je bilo baš lijepi događaj. Konji su bili bez ljudske pratnje. Sve u svemu lijepo mi je vidjeti malo prirode, nakon konstantnog buljenja u aute i zgrade i ekran.
Nakon vožnje otišli smo na ručak u jedan predivan restoran u jednom predivnom klancu kroz koji prolazi planinski brzac.
Jeo super grilanu pastrvu tamo.
Inače par stotina metara od toga nalazi se jedna srpska crkva.
Decani Monastery
Zanimljivo je napomenuti da je crkva pod zaštitom vojske. Naime crkva se nalazi u Kosovskom teritoriju a u njoj su ortodoksni kršćani. Crkva je se gleda kao spomenik i pod zaštitom UN-a je. Čak se ne smije niti graditi ništa blizu te crkve. Tako da bi došli do tog restorana, morate prvo proći dva check pointa.
Pogledajte link, zanimljivo je.
Sve u svemu, predivan dan.
P.S.
Pozdrav izu Kosova. Meni je ovaj ponedljak neradni, hihiih. Srpski Uskrs.
Post je objavljen 17.04.2009. u 12:38 sati.