Marketing
Zagrebačka kros liga 2009. - 9. kolo
Na ligu sam došao sa strašnom glavoboljom. Nekakvi brzi zahvati su tek malo ublažili bolove i snažnu želju očnih jabučica da pobjegnu iz duplji. Nakon poziva trkačima da u subotu sudjeluju u Traversi Reversi, uslijedio je start. Iznenađen, nisam startao štopericu, nego sam petljao i završio na začelju. Ništa strašno i tako moram paziti da ne krenem prebrzo. No, prašina na začelju mi se nije svidjela, pa sam ipak ubrzao. Prolazili smo pored jezera, pa šumica, pa kapelica. Tijekom trke su se budila sjećanja na razdoblje od prije kakvih skoro 30 godina (pazi ovu cifru!!!, znam da se hrvatski kaže brojka), kada sam kao klinac ljetovao kod bake na Čretu i Bukovcu i odlazio u Maksimirsku šumu vozeću stari dedin bicikl (tada nije bilo MTB-ova), što bi me zapravo moglo svrstati u kategoriju laureata šumskog biciklizma. Na polovici staze je nizbrdica koju sam koristio za prestizanje iskusnijih trkača. Dolazak do paviljona i ponovo flash uspomena. Odlazak do livade gdje su znali biti koncerti, uspomene. Na toj livadici se znalo okupljati moje aboriginsko pleme pušući u svoje šuplje stabljike. Uspomene su me "prale" i drugi krug, u trećem krugu sam razmišljao o održavanju tempa. Osjećao sam umor i mislio da bi pametnija odluka bila da sam trčao kratku stazu obzirom na nedjeljnu trku. U četvrtom krugu nakon polovice staze sam odlučio prestići gospodina kojeg sam ponizno pratio dva kruga. Naravno, iskoristio sam nizbrdicu. Nakon toga koncentracija da održim tempo. Bliži se kraj i zadnjih dvije minute. Vidim još jednog gospodina i mislim si kako bi mogli napraviti dramatičnu završnicu. Počeo sam ga hvatati. Znao sam da mogu i da imam snage. Nisam znao hoće li pružiti otpor i krenuti u borbu za mjesto. Nije krenuo. Odlučio sam ići do kraja. To je rezultiralo visokim brojem otkucaja (184) i činjenicom da mi je zadnji krug bio najbrži. Posebno me raduje da su mi prolazna vremena ujednačena (vidi niže). Šlag na kraju je bio da sam promašio ciljnu liniju. 
Trčao sam brzo i nisam gledao te nisam ni shvatio da startna linija nije ujedno i ciljna linija. Sudačka komisija je uvažila moje neiskustvo i neznanje i priznala rezultat. 
Nakon trke kratko druženje s mojim bivšim suborcem i kolegom Mijom Jagatićem, koji me je podsjetio da sam prije 14 godina (pazi opet cifru!!!) trčao brže od njega (krug oko Jaruna). A, koja sam faca bio! On je prošle godine imao 01:19:40 na Turopoljskom polumaratonu. Gdje je razlika? Razlika je u masi. Ostao je nerazvijen i s kilažom ispod 70 kg, a ja sam izrasao u predivnog muškarca s 10 do 15 kg viška. Iz svega navedenog bih zaključio da ako on može napraviti rezultat ispod 01:20:00, ja mogu ispod 01:30:00. Preduvjeti su da budem manje razvijen i da počnem trenirati PAMETNO!
Nakon časkanja s Mijom i Indirom, pridružio sam se na kratko članovima mog novog kluba (AK Sljeme). Nakon što su me izvrijeđali da sam debeli, otišao sam doma. Ma, ne, nisam se uvrijedio, nego nisam planirao cugu, druge obveze, radosti, ... Ali mogao bih jednom platiti inicijaciju. 
Pozdrav svima koji su htjeli pričati samnom, a i onima drugima. 
Time: 40:59
Avg HR: 161
Max HR: 184
Avg speed: 04:46 min/km
Lap 1: 10:08 min
Lap 2: 10:24 min
Lap 3: 10:21 min
Lap 4: 10:06 min
A sada nešto posve drugačije:
Rezultati Duatlon lige
Došao sam 25. od 31 muškog natjecatelja. Zadovoljan sam, pogotovo kad uzmem u obzir izgubljeno vrijeme u tranzicijskoj zoni. Na slijedeća dva kola neću moći prisustvovati. 
A evo i par slikica, čisto da se vidi da sam vozio bicikl i trčao.
Zbog jedne male, sam si kupio plavu majicu, da si bolje pašemo, jer je to njoj jako bitno. MALE TO VOLE!
Prijavio sam se kao član TK Zagreb, iako tu ima nekih tehničkih poteškoća. Ne, nije to, dobio sam u sportskoj ambulanti potvrdu da sam sposoban.
Post je objavljen 16.04.2009. u 21:17 sati.