S Edwardom Morganom Forsterom sam se prvi put susrela čitajući njegov roman „Put po Indiji“ u listopadu prošle godine, o čemu možete čitati ukoliko kliknete na ovaj link.
Ovoga puta sam se odlučila malo proširiti znanje pa sam u knjižnici otela primjerak njegovog romana „Howards End“ koji je, barem po pitanju setinga, nešto drugačiji od „Puta po Indiji“, ali je jednako predan obilježavanju svete veze između čovjekove osobnosti i mjesta na kojemu živi. Dakle, ovoga puta „sveto mjesto“ je kuća Howards End u ruralnoj Engleskoj.
Roman ima divnu uvodnu rečenicu koja glasi: „Možemo isto tako početi s pismima koja je Helen pisala sestri.“ (onda slijede pisma) Na taj način nas Forster bez velike pompe doslovce naglavce ubacuje u radnju, čime se kao čitatelji osjećamo kao da smo pozvani i dobrodošli. To mi se strašno svidjelo.
Tatjana Jukić, koja je za Profil (biblioteka Profil proza) napisala pogovor ovoj knjizi kaže kako je ovaj roman posvećen vremenu koje nastupa „poslije svega“. Ja sam to sebi protumačila na način da (slično kao i u „Sto godina samoće“ Gabriela Garcie Marqueza) već na samom početku znamo kako će roman završiti, ali čitamo ne bismo li saznali kako će do tog neminovnog kraja doći.
Također, roman nosi divan konrast između non - konformističke obitelji Schlagel (sestre Margaret i Helen te brat Tibby su nositelji svježih urbanih ideja) i izrazito konzervativne obitelji Wilcox (oni su vlasnici Howards Enda, ali zbog nedostatka vizije i smanjene fleksibilnosti, i oni su, kao i kuća, osuđeni na propast). Radi se o tipičnom sukobu između „stupova društva“ i „odabranih“ (jesam li vam ikad pričala kako ja povremeno dijelim ljude po načinu na koji pristupaju životu?), gdje su „stupovi društva“ oni koji se žele uklopiti i biti kao i svi ostali, dok rjeđi „odabrani“ žele odskakati i isticati se, ali na suštinskoj, a ne površinskoj razini (dakle, ne fejkeri nego pravi kreativci i individualisti). Ipak, ovim je dvjema obiteljima suđena isprepletenost na temelju nekih viših zakonitosti i oni nemaju druge nego se pokoriti, što se na kraju romana i događa.
Ukoliko volite čuti što Britanci imaju reći o obitelji i drugim svetim vezama, slobodno pročitajte „Howards End“, neće vam biti žao.
Post je objavljen 24.04.2009. u 20:41 sati.