Zamislite dijete koje kamenom gađa psa koji se ne može braniti. Okrutno? Pa čak i ne ukoliko je to dijete fizički privlačno - kaže jedno istraživanje. Naime, kada je ovakav, ali i neki slični događaji, prezentiran ispitanicima, i zatim su im pokazane slike djece počinitelja (djeca su se razlikovala po svojoj fizičkoj privlačnosti), oštrije su osuđivana manje privlačna djeca, dok su ispitanici za fizički privlačnu djecu tražili opravdanje (i najčešće ga našli) za navedeni postupak.
Da na početku objasnimo neke osnovne pojmove.
Što je to PERCEPCIJA?
To je proces kojim pojedinci organiziraju i tumače svoje osjetilne događaje (vid, sluh, opip, okus, miris). Stvara se na osnovu iskustva i znanja. Dakle, moje oko vidi 4 noge i neku dasku na njima, ali ja, s obzirom na moje znanje, iskustvo i znanje to percipiram kao stol. Dakle, kada se vidnom, slušnom, mirisnom ili nekom drugom podražaju doda značenje, govorimo o percepciji.
Posebna priča u percepciji je i SELEKTIVNA PERCEPCIJA - kako je kapacitet našeg mozga ograničen (kratkoročno pamćenje može istovremeno primiti 7+/- 2 čestice), način organizacije i davanje važnosti vanjskim podražajima način je olakšavanja prikupljanja informacija - obraćamo pažnju samo na ono što je bitno, posebno, neobično... Naše oči kada smo vani u gradu upijaju tone i tone informacija, ali izabrat ćemo (selektirati) ono na što ćemo obratiti pažnju - bilo zato što nam je poznati, zanimljivo, drgačije... ili već neki razlog. I sami ste sigurno više puta doživjali da ste bili na istom mjestu i prisustvovali istom događaju kao i neka druga osoba, pa da opis tog događaja između vas dvoje ili dvije nije isti - svatko se orjentirao na druge stvari i vidio priču na malko drugačiji način.
Cijela ova priča o percepciji je prilično bezopasna kada percipiramo neke nežive objekte, ali iste ove „greške" ili razlike u percepciji mogu se desiti kada i primjećujemo ljude oko nas - ponekad skroz nenamjerno percipiramo ponašanje drugih ljudi na način na koji se te osobe nisu uopće imale namjeru ponašati.
Na način na koji gledam odrugu osobe još mogu utjecati
:
• karakteristike promatrača (stavovi, ličnost, iskustvo, motivi, očekivanja osobe koja promatra...)
• karakteristike promatranog (glasnost, rasna pripadnost, vjerska pripadnost, okolina kod osobe koja je promatrana)
• kontekst (vrijeme i mjesto, uklopljenost u grupu / pozadinu)
Kod promatranja drugih jako su važne predrasude i stereotipi. Što je to uopće?
PREDRASUDA je stav koji čini neku osobu sklonom da misli, osjeća, percipira i djeluje na povoljne ili nepovoljne načine prema nekoj grupi ili pojedinim članovima te grupe.
STEREOTIPI su previše pojednostavljene i previše generalizirane apstrakcije o grupama ljudi, s tim da se ljudi grupiraju po vidljivim značajkama, i svim članovima se pripisuju određene karakteristike. Stereotipi imaju i pozitivnu funkciju - stvaraju neku vrstu reda i strukture u složenoj socijalnoj percepciji. Lakše nam je (u glavu moramo držati manje informacija) sve pripadnike neke rasne ili nacionalne grupe okarakterizirati jednom karakteristikom (klasični stereotipi su da su Amerikanci debeli, Židovi škrti, Crnci lijeni...) jer je to manje informacija koje pamtimo, od toga da pamtimo da je ovaj Amerikanac ovakav, onaj onakav, ovaj Židov ovakav, onaj onakav...
No, iako stereotipi imaju tu pozitivnu funkciju, to ne znači da su oni pozitivni - jer, nažalost, stereotipi se rade samo prema negativnim osobinama. Kada ste čuli da su Nijemci vrijedni radnici? Ne, uvijek se kaže da su Nijemci radoholičari, sa negativnin značenjem...
Još je jedan zanimljiv fenomen koji utječe na percepciju druge osobe, a to je HALO EFEKT. On označava da vrlo često stvaramo cjelovit utisak o pojedincu na osnovi samo jedne ili dvije značajke (selektivna percepcija), na osnovu ponašanja starijeg brata/sestre, na osnovu ponašanja roditelja, na osnovu odjeće, na osnovu načina ophođenja s drugima... A vrlo često si ne damo šansu da drugu osobu promotrimo i na drugi pogled. Nego samo kažemo „Pogledaj kako se oblači, jasno ti je kakva je..." Ili „Pa vidiš kako glasno priča, jasno je da je agresivan...)
Što još utječe na to kako gledamo druge?
• efekt kontrasta - na reakciju na pojedinu osobu utječe i naša reakcija na osobe koje smo nedavno sreli (ako smo prije bili s glasnom osobom, prva osoba s kojom razgovaramo biti će nam pretiha.
• projekcija - svoje osobine smo skloni projicirati na druge
• stereotipiziranje - prečac u prosuđivanju - pripisivanje karakteristika grupe kojoj pojedinac pripada pojedincu
• KONFORMIZAM - priklanjanje stavovima grupe kojoj pojedinac pripada, radi straha od odbacivanja grupe
• PRIPADNOST GRUPI - jedan od najvažnijih faktora koji utječe na percepciju druge osobe. Ako nekoga percipiramo kao člana neke grupe, pridat ćemo mu osobine koje pridajemo i toj grupi
A čemu to sve?
Svjesnost o vlastitim psihološkim procesima i načinima razmišljanja prvi je korak u smanjivanju predrasuda, stavova, i razvijanju objektivnosti pri procjeni drugih ljudi.
Kako smanjiti predrasude i stereotipe?
• povećani kontakt
• međurasno/međugrupno druženje
• unaprijeđenje poznanstva i prijateljstva
• zajednički zadatci
• suradnja
A sve to s ciljem da što smo više s nekim u kontaktu, veće su šanse da tu osobu bolje upoznamo, a samim tim vidimo koji početni stavovi koje imamo spram drugih ljudi nisu točni, a koji možda i jesu točni. No barem nisu oformljeni na neistinitim informacijama i podacima.
Preuzeto od Obiteljskog centra Viroviticko-podravske zupanije
Sto mislite o ovom clanku? Kakve vi predrasude imate i smatrate li ih problemom koji treba rijesiti?
Post je objavljen 16.04.2009. u 19:17 sati.