Znan bit racionalna koliko god triba, al...
Ima nekih dana i situacija kad pustin racio da potone, a emocije da zavladaju.
Tako je bilo jučer, posli drugog dana važnih cjelodnevnih sastančenja na kojima je nekima letilo perje.
Mislin da je to dobro, nek su dobili šta su zaslužili i tražili, al uvik me ražalosti šta neki svit misli da može sve oko sebe žedne vodat priko vode i da će to trajat beskrajno dugo.
Ko je triba posuja se pepelon, sastančenje završili u smiju i zezanciji ranije od planiranog.
Nije mi dobro lega taj dijelom i lažni smij, skupila se u meni neka težina, mišancija zadovoljstva šta smo počeli postavljat stvari na prava mista i razočaranja u par ljudi, jedva san čekala uteć od ekipe.
Krenila sama s noge na nogu od Frankopanske prema Trgu, misecima nisan hodala tuda, ljuta na se šta san zaboravila mobitel, šta neman pri ruci brojeve onih koje bi mogla zovnit na kavu, nasmijat se, bistrit važne teme, laprdat bez veze.
I tako silon prilika prva stanica Kuća zelenog čaja, druga Kaptol centar.

Čaj miriši i izgleda krasno, a nije mi pomoga nit nasmiješit se iz daljine.
U Marks&Spencer ponadala se da će krenit ličenje.
Uzimala glavon bez obzira pa se u borši našle lanene gaće, bluzica za njih, kotul i bluzica za njega, sve bež jednobojno s malo bilog.
Kad san došla kući nisan mogla virovat da san to kupila, bež nisan imala zadnjih miljun godina, u prave mene bilo bi modrog, lila, žutog, crnog, crvenog, svakog veselja i kiča.
Šta ću, tako volin, sliči na me.
Ode nije dobro za zdravlje sitit se cijena, al koja likarija je jeftina ?

Spreman se jutros sva nikakva na put kad me neka viša sila odvukla u Avenue Mall.
Mrzin šoping centre, mrzin kupovanje, ne znan zašto iden tamo, šta još oću.
I onda mi se ukazalo.

Nema sriće dok poštena žena ne kupi poštene postole nit ima te love koja može platit mir u duši šta odma nastupi.
Mmmmm, dobre li su 
Post je objavljen 17.04.2009. u 00:01 sati.