Marketing
Uvećanje
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 17.04.2009. u 21.00 h
Uvećanje (Blow-Up)(1966.)
Režija: Michelangelo Antonioni
Scenarij: Tonino Guerra i Michelangelo Antonioni
Uloge: David Hemmings, Vaness Redgrave, Peter Bowles, Sarah Miles, Veruschka von Lehndorff, Jane Birkin, John Castle
Uspješni londonski fotograf slučajno u parku snimi niz fotografija nejasnih aktivnosti mlade žene i starijeg muškarca, iz kojih u svom studiju, povećavajući i povezujući ih u logičan slijed, nastoji konstruirati pripovijest, koja, čini se, otkriva umorstvo. Potraga za činjeničnom ovjerom narativnog tumačenjaviđenog pokazuje se, međutim, ovisnom o sklopu interpretativnih konvencija...
Opetovanim dovođenjem u pitanje prostornih i uzročnih odnosa, te stalnim mijenjanjem značenja prikazanog izmjenom kontekstualnog okvira, središnji interes filma oblikuje se kao dijalektika mimetičkog i dijegetičkog. Naglašena dubinska perspektiva upućuje na ključnu problematiku odnosa likova i njihove okoline, pokazujući nastojanje fotografa da dvodimenzionalnosti svoga medija prida "dublje" značenje. Ostvarenje takve težnje nužno uključuje niz oblikovnih postupaka, poput raskadrivanja i povećavanja snimki, no približavanje značenju pojedinosti iz zbilje tehnološkim sredstvima neizbježno dovodi do rasta interferencije medija i prikazane stvarnosti, koja se pretvara u sklop apstraktnih formalnih odnosa.
Nejasno zbivanje u trodimenzionalnom i višebojnom prostoru parka uklapanjem u raskadriranu i montiranu pripovijest povećanih dvodimenzionalnih i crno-bijelih snimaka, koje mijenjanjem prostornih odnosa uspostavljaju nove uzročne veze, dobiva značenje izravno ovisno o interpretativnom okviru koji može uspostaviti jedino promatrač. Poput nevidljive teniske loptice na kraju filma, čije kretanje određuju prostorni odnosi uspostavljeni pokretima igrača, zbilja se može pojaviti samo slijedom semiotičke analize, kao provizorno tumačenje koje je uvijek opet podložno daljnjem tumačenju.
Potraga za konačnim značenjem, kao što tvrdi Antonioni, može se samo prekinuti, ne i dovršiti: "Zbilja nam izmiče, neprestano se mijenja. Kad mislimo da smo je dohvatili, situacija je već drukčija. Uvijek sumnjam u ono što vidim, što mi slika pokazuje, jer zamišljam ono što je iza nje; a ono što je iza slike nepoznato je. Fotograf u Uvećanju, koji nije filozof, želi jasnije vidjeti. No, kad previše poveća sliku, predmet se razlaže i nestaje. U jednom trenutku, dakle, on dohvaća zbilju, no odmah zatim ona nestaje."
Film je u Canessu 1967. nagrađen Grand Prixom.
(izvor: T. Brlek, HFL, 2003.)
Post je objavljen 16.04.2009. u 13:25 sati.