Marketing
And that's what you get for falling again,you can never get him outta your head
Ovih dana…Uživam, uživam i samo uživam. I vani sam non-stop.
Moram: vratiti sve posuđene stvari :D (jedno 4 dvd-a, 3 cd-a, nekoliko memory sticova, 2 majice… hm.)
Čitam: ništa osim vremenske prognoze. Tj. gledam vremensku prognozu.
Gledam: klasično- uvod u anatomiju i kućanice. Možda i neki film ako nemam pametnijeg posla.
Slušam:
First Time- Lifehouse
Tonight- FM Static
Pretty Girl- Sugarcult
Evo i Pretty Girl… pa poslušajte. :D
Post je nastao 16.4.09 u sitnim satima iza ponoći na nekom papiru kojeg sam prvog uhvatila u ruke… Eh, eto što inspiracija čini. Žao mi je što je i ovo jedan od *bljuf* postova… no kad je već napisan, odlučila sam ga objaviti.
………
Bezbroj puta rečeno- nikad zapravo učinjeno.
Dvije godine zaista nisu malo. Pogotovo kada ti se u te dvije godine glavom neprestano vrti isti lik- njegova tamna, crna kosa, neodoljiv osmjeh i izražajne zeleno-plave oči.
No u zadnje vrijeme pritisak koji osjećam postao je prevelik- i jedini izlaz je priznati mu sve, ne brinući se o ishodu stvari.
Jasno mi je da je konkurencija velika i jasno mi je da ne mogu predvidjeti daljnje odvijanje radnje… No isto tako mi je jasno da ne mogu neprestano osjećati njegovu prisutnost i pitati se što bi bilo kad bi bilo, te sate provoditi analizirajući prethodne razgovore…
Oni koji su čitali nekoliko postova unazad vjerojatno znaju o čemu pričam- guše me sjećanja, neprestano u glavi vrim prošle događaje, topim se u nostalgiji… I zaista želim tome stati na kraj. Tražim „SAVRŠENI“ trenutak, a znam da on neće doći planirano. No postalo je prenaporno iz dana u dan čekati da se taj tren dogodi… Forsiram ga, pokušavam ga stvoriti, razraditi plan… Jer strpljenje je ishlapilo, želim svemu stati na kraj, riješiti to s njim, riješiti sve sama sa sobom…
Oh, da. Želim da taj trenutak dođe.
I želim napokon nogama čvrsto stati na Zemlju. Koliko god sanjarenje i gubljenje u uspomenama bilo divno, surova realnost je još uvijek tu. Tu i je i sadašnjost za koju ne mogu dozvoliti da samo prostruji pored mene. A ja sam zaista prešla granicu i pretjerano se izgubila u snovima, u iščekivanju…
No sada sam, nakon nekoliko tjedana gubljenja u vremenu i prostoru, opet tu. i drago mi je zbog toga. Gledam u budućnost, ne toliko u prošlost (priznajem, nekada mi se zalomi :D).
A uspomene neka ostanu tamo gdje i pripadaju- spremljena u nekoj mračnoj, tamnoj ladici sjećanja…
.........
p.s- poseban pozdrav Beyi zbog koje me sramota hodati ulicom :D
I Nikolini koju prisiljavam na čitanje *bljuf* postova koje ona toliko prezire :D
I Andrei i njenom Bobi :D
Pusaaa! :)
Missed everything daydreaming
Post je objavljen 16.04.2009. u 13:11 sati.