Suzyn muž George je bio toliko posvećen vjeri da mi je nalikovao nestvarnom vanzemaljskom biću. Njemu je na listi prioriteta vjera bila na prvom mjestu, a sve drugo, posao, žena, djeca, odrađivao je strpljivo i blago, sa odmakom nekoga tko je ionako već «sa druge strane».
Jedno jutro ustanem ja tako sa namjerom da odem do kupatila, a do kojeg se dolazilo preko dnevnog boravka. Bilo je 7h ujutro, u stanu polumrak, ja još bunovna od sna. Uđem u dnevni boravak, kad tamo, u jednom mračnom kutu, ugledam nešto u bijeloj plahti kako se njiše naprijed-nazad. Vrisnem prestravljeno, a plahta poskoči. Plahta je imala i glavu, i crnu kapicu, i bradu, i naočale. George!?! Što radi u 7h ujutro zamotan bijelom plahtom? Židov torcidaš? Onda u njegovim rukama ugledam i Svetu knjigu.
Čovječe, pa on se moli! Tad sam prvi put vidjela obred moljenja kojeg je George obavljao i više puta dnevno, i s vremenom mi je postalo normalno tako vidjeti ga okrenutog prema zidu kako se njiše i nešto mrmlja…
Post je objavljen 16.04.2009. u 08:11 sati.