Ozbiljno upozorenje da se u Hrvatskoj vikendom gine kao u doba rata na bojišnicama
Priča br. 1:
Prošloga ljeta, idući prema zagrebačkom Trgu bana Jelačića, zagledan po običaju u novine čak i u hodu, pozornost od čitanja odvuklo mi je pjevušenje dječjeg glasića: "Motooooji, motooooji, mootoojiiiii...!" Zastao sam gotovo skamenjen od čuđenja - dječačić od možda 3-4 godine lagano se vukao za svojim mladim roditeljima (koji su bili zagrljeni i u svome filmu kao da dijete i nije s njima, tj. iza njih) stalno je ponavljao refren poznate rock-pjesme kao svoju pjesmicu: "Motooooji, motooooji, mootoojiiiii...!"
Priča br. 2:
U jednom ženskom magazinu uoči prošloga Božića objavljena je priča o obitelji pjevača Giuliana, koji sa suprugom Kristinom ima sina Marka. Dijete se veseli darovima pa, kad bi se njega pitalo, ispod božićne jelke bila bi isključivo gomila autića, kasete s crtićima 'Munjeviti Jurić' i 'Spiderman', kojeg toliko obožava da čak i spava u posteljini sa Spidermanovim likom, kažu ponosni roditelji. "Marko je prepun energije, non-stop negdje jurca, a ako Kristina i ja poželimo malo mir, pustimo mu njegove omiljene crtiće, jer su oni jedina garancija da će naš mali slatkiš na barem petnaestak minuta mirno sjediti na jednom mjestu - smije se Giuliano."
Priča br. 3:
Za svoje vjeroučenike osmoga razreda koji se pripremaju za sakrament potvrde općenito mogu reći da su mirna djeca s kojom nije baš lako uspostaviti komunikaciju. Ipak, jedne subote prije kateheze dvojica su razgovarala o darovima kojima se nadaju za krizmu. Načuvši da je jednome kum u Njemačkoj i da postoje neki problemi, u šali sam dobacio:
- Ako ti kum ne dođe, ja ću ti 'uskočiti'.
- Može, može, samo da SKUTER bude tu! - dodao je on spremno.
Dakle, našim mladima približava se vrijeme primanja sakramenta potvrde. Već se naveliko piše i govori o troškovima za svečanost, s napomenom da sakrament ne bi smio pasti u drugi plan. Također, razboriti ljudi i duhovnici upozoravaju roditelje i odrasle da ne pretjeruju s darovima, koji bi trebali biti u skladu s uzrastom i odgojnog karaktera. Nažalost, pretjerivanja su redovita pojava, a kod djece riječ je već o prestižu.
Poznato je da dečki, barem svaki drugi, kao dar očekuju upravo famozni - SKUTER! Od najranijeg djetinjstva, dok još ni razgovjetno govoriti nisu naučili, već su zaluđeni "motojima"! Kako i ne bi kad ih nerazboriti roditelji podmićuju upravo tim igračkama i "mentalitetom brzine" pumpaju im svijest i podsvijest. Nikako da shvate da svoju djecu pripremaju za odlazak na groblje prije vremena. Stravične crne brojke potvrđuju to svaki dan, posebno vikendom! Poput nedavnih vijesti "crna kronika" stalno nas (uzalud!) šokira:
TUČEPI: Dvojica mladića udarili u zidić:
Hrvoje Pavlinović (19) i suvozač Viktor Tarlambaj (22) vozili su se u subotu oko 20 sati u Tučepima na motociklu Aprilia. Pavlinović je u zavoju izgubio kontrolu i udarili su u kameni zid. Vozač motocikla preletio je zid i pao u provaliju duboku 12 metara. Umro je u bolnici nakon 2,5 sata od teških ozljeda lubanje, pluća i jakog krvarenja...
DICMO: Izgubio kontrolu zbog brzine:
Na cesti Sinj-Split u nedjelju ujutro u 6.25 sati motociklist Miro Podrug (28) izgubio je kontrolu i pao na kolnik. Zbog prevelike brzine metrima je klizio po cesti i na mjestu je preminuo od ozljeda.
POREČ: Kiom prepriječio put motociklistu:
U nedjelju nešto prije 14 sati u stravičnom sudaru na cesti Poreč - Novigrad kod skretanja za Červar Porat poginuo je motociklist. Suvozačica na motociklu je ozlijeđena...
U prva četiri mjeseca 2007. godine u prometu su poginula četiri mopedista, dok ih je 83 teško, a 216 lakše ozlijeđeno. U istom je razdoblju poginulo 19 motociklista, a 159 ih je teže, odnosno 316 lakše ozlijeđeno. Činjenica da 2006. godine u istom razdoblju nije bilo poginulih mopedista, a poginulih motociklista je bilo 10 posto manje, još jednom upućuje... Naime, u prva su četiri mjeseca u prometnim nesreća te godine sudjelovala 453 mopedista, četrdesetak posto više nego u istom razdoblju prethodne godine. Isto tako, te je godine u nesrećama sudjelovala 635 motociklista, što je porast od više od 60 posto u odnosu na prethodnu godinu, kada je bilo 392 sudionika nesreća…
... Vozači na "jurilicama", a uglavnom je riječ o mlađim vozačima željnim dokazivanja i s viškom adrenalina, zbog čega se ručica gasa često okreće i do kraja, u srazu s drugim vozilima ili preprekama uglavnom izvlače deblji kraj - najtragičniji... (prema Vjesniku, 28.05.2007.).
Najnoviji podaci slično su crni. Statistički pokazatelji prometnih nesreća u kojima su sudjelovali i koje su prouzrokovali vozači motocikla i mopeda u 2008. godini, u odnosu na 2007. godinu, bilježe smanjenje ukupnog broja prometnih nesreća i ozlijeđenih sudionika. Ali i nadalje je razvidan negativan trend najtežih posljedica prometnih nesreća, odnosno povećanja smrtno stradalih osoba...
Tijekom 2008. godine policija je evidentirala 4823 prometne nesreće u kojima su sudjelovali vozači motocikla i mopeda, što je u odnosu na prethodnu godinu smanjenje od 3,6 posto. Smanjio se i broj teže i lakše ozlijeđenih u tim nesrećama. Naime, tijekom prošle godine teže ili lakše je ozlijeđeno 3580 sudionika u prometu, odnosno 123 ili 3,3 posto manje u odnosu na 2007. godinu. No, najviše zabrinjava podatak da je tijekom 2008. godine poginulo 127, odnosno 11 sudionika ili 9,5 posto više u odnosu na 2007. godinu (prema Vjesniku, 16.3.09.).
Dobro je nedavno taj fenomen opisao novinar Željko Žutelija: Smrskane olupine i raskomadana tijela, svakodnevni prizori s naših cesta, zasad nisu opametili ni roditelje koji tek punoljetnoj djeci kupuju moćne strojeve za brzi odlazak u smrt, ni mlade vozače s minimalnim vozačkim iskustvom i strastvenom željom za iskušavanjem svojih krajnjih, a zapravo skromnih mogućnosti. Statistika bi nas mogla navesti na zaključak da je riječ o mladima koji jednostavno žele umrijeti, uz prešutno odobrenje roditelja koji im u tome nehotice pomažu: kupili su im - ili dopustili da se njime koriste - smrtonosno oružje kojim neiskusni mladići, unatoč dozvoli za nošenje/upravljanje, ne znaju rukovati (SD, 8.3.2009.)
Dakle, kako je netko dobro primijetio, u Hrvatskoj se vikendom gine kao u doba rata na bojišnicama. Strašno je ponedjeljkom vidjeti kako je pola osmrtnica u novinama rezervirano za žrtve prometnih nesreća, a dva dana poslije ucviljeni se roditelji posljednjim pozdravom i nekim nemuštim stihovima opraštaju od djece koju su, nemarom ili nepromišljenošću, sami poslali u smrt. To je golema tragedija za obitelji stradalih, ali i za naciju u cjelini, na čiju se demografsku katastrofu nastavlja i ta stravična prometna statistika pomora na cestama. Dakle, kumovi - ne darujte krizmanicima mrtvačke sanduke!
Post je objavljen 16.04.2009. u 00:23 sati.