Ovih dana, točnije 13. travnja, obljetnica je rođenja hrvatskog pjesnika Borisa Marune. Ukratko, kao dvadesetogodišnjak 1960. emigrirao je u Italiju, a sljedećih desetljeća živio je kojekuda: u Argentini, Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Državama, Španjolskoj… U Hrvatsku se vratio 1990. Nažalost prvi i nažalost posljednji put uživo sam ga slušao na jednoj književnoj večeri u Zaprešiću, negdje 1995. (ili ’96.?). Umro je 14. lipnja 2007., uvelike rezigniran – bilo je lakše voljeti je iz daljine – hrvatskom zbiljom. Izabrao sam za ovu priliku jednu njegovu pjesmu (ne, neće to biti Hrvati mi idu na jetra), zove se Govorim na sav glas. Nije „aktualna“ u strogo dnevnopolitičkom smislu (napisana je 1972.), ali mutatis mutandis, moglo bi je se čitati kao takvu.
Govorim na sav glas
Govorim vama koji uvijek imate spremne odgovore
Govorim vama koji gazite kroz krv i još vam nije dosta
Govorim grčkim pukovnicima, brazilskim generalima i maršalu Titu osobno
Govorim američkom pragmatizmu i carskom snu u sovjetskim glavama
Govorim ubiračima poreza na bijedu i onima koji skupljaju sindikalnu članarinu
Govorim Miss Yugoslaviae kao takvoj
Govorim svima koji planiraju sutrašnjicu i na njen račun žive u sadašnjici
Govorim lovcima na ljudske glave
Govorim apostolskom nunciju u Beogradu
Govorim Savezu boraca: nosiocima Karađorđeve zvijezde i Spomenice iz 1941.
Govorim Igorima Mandićima i Marinu Franičeviću doslovno
Govorim općenito Narodnim herojima, Rankovićevim ljudima i Josipu Vrhovcu
Govorim državnom fondu za penzije
Govorim središtima financijske moći
Govorim Timeu Pravdi Borbi Politici i Vjesniku u srijedu
Govorim crvenom telefonu Washington – Moskva
Govorim kurvama iz potrebe i kurvama jer su kurve
Govorim gospođi Milki Planinc
Govorim hrvatskim lavovima Vladimiru Bakariću i Jakovu Blaževiću
Govorim u bradu generalima Ljubičiću i Jovaniću
Govorim Supu i Narodnoj miliciji
Govorim poslanstvima i konzularnim predstavništvima
Govorim Milovanu Đilasu također
Govorim eksporterima radne snage i importerima gume za žvakanje
Govorim Genexu i Poljobanci
Govorim lješinarima i punoglavskim filozofima
Govorim dijalektičkim trgovcima na malo
Govorim ustavnoj komisiji i statističkom godišnjaku
Govorim povjesničarima koji oslobođenje pišu velikim slovom
Govorim radiju Moskva i Glasu Amerike na srpskohrvatskom
Govorim SK Hrvatske kao slijepom crijevu SK Jugoslavije
Govorim još jednom maršalu Titu sa svim njegovim dužnostima i s dužnim poštovanjem
Govorim na sav glas u ime radnih ljudi i u svoje vlastito ime:
IDITE SVI U TRI P… MATERINE!
(Boris Maruna: Govorim na sav glas, Knjižnica Hrvatske revije, München–Barcelona, 1972.)
Post je objavljen 15.04.2009. u 23:05 sati.