Baš je lijepo čuti kako ljudi prate Formulu 1 i zanimaju ih stvari poput FIA-ina saslušanja u vezi legalnosti jednog dijela bolida trio rio ekipe Brawn GP, Toyota i Williams. Netko je zgodno primijetio da su te ekipe imale sreće što McLaren nije među njima jer inače ne bi doživjele FIA-inu potvrdu ispravnosti nego bi do sad vjerojatno već gulili kaznu u nekakvom zatvoru :) Uglavnom, difuzori su legalni i odobreni, Ross Brawn je zadovoljan, Jenson Button vjerojatno još više, a ostale ekipe kreću u juriš što prije postaviti sličnu napravicu i na svoje autiće. Iz Renaulta najavljuju da bi se već ovaj vikend, kad se vozi Velika nagrada Kine, mogli pojaviti s difuzorom na svojem stražnjem kraju. A iz Ferrarija su poručili da će „udvostručiti trud“ kako bi što prije sklepali difuzor, tj. riječima Stefana Domenicalija „Sad ćemo udvostručiti svoj trud kako bismo vratili momčad na najveći stupanj kompetitivnosti“. Čini li se to meni ili je Stefano retoriku učio kod Rona Dennisa? Ron je možda napustio mjesto šefa McLarena i ne viđamo ga više na pitwallu engleske ekipe, ali ronspeak i dalje živi!
I sad kad je novi bolid Brawn GP dobio konačnu potvrdu, zaboravljeni i podcjenjivani Jenson Button, nakon dvije odvožene utrke, vodeći je vozač u prvenstvu i svakako jedan od kandidata za naslov prvaka. A prije jedva mjesec dana sve je izgledalo potpuno drugačije. Honda je otišla iz Formule 1, Button je bio čovjek bez vozačkog mjesta i bez puno nade. I sam je izjavio da ga je odlazak Honde potpuno šokirao. Nastavio je s pripremama za sezonu kao što je to činio svake godine, ali kaže da je bio deprimiran i potišten. Ispričao je kako su ga ljudi, kad bi izašao van, zadirkivali kako sad i on traži posao i da nisu znali da postoji VIP red za nezaposlene. Mora da mu nije bilo lako. Baš je lijepo s vremena na vrijeme naletjeti i na neku sretnu pričicu i pokoji happy end. Steknete dojam kao da i za sve ostale ima nade…
I još… mali podsjetnik na Jensonov intervju za F1 Racing objavljen negdje sredinom prošle godine koji, kad se danas čita, postaje zaokružena i istinita priča.
- Faust je prodao dušu vragu u zamjenu za savršenu sreću. Koliko bi ti dao za naslov svjetskog prvaka?
Pa, nisam prodao dušu Flaviju i zato nisam vozio za Renault 2003. Potpuno sam se žrtvovao. Nije riječ o materijalnim stvarima, nego o svakoj sekundi moga vremena, baš svaki trenutak posvećen je utrkivanju. Ne razmišljam nužno o idealnoj putanji kroz prvi zavoj u Barceloni, nego o tome kako se poboljšati, kako biti bolji od svih u treningu, izgradnji ekipe, inženjeringu i učenju iz pogrešaka. U svemu pokušavam dati koliko god mogu. I dajem sve.
- O tebi govore kao o „svjetskom prvaku na čekanju“ koji samo čeka pravi bolid, ali sigurno bi svaki vozač na gridu rekao da može osvojiti naslov s pravim bolidom. Što te čini drukčijim?
Iskreno, mislim da većina ima pravo. Ono što me čini drukčijim jest da sam radio kao lud s ovom ekipom kako bih stigao ovako daleko i ovdje gdje smo danas. Dajte mi Ferrari i možda osvojim naslov prvaka, ali trenutačno ne marim za to, jer uspjeh želim ostvariti s ovom ekipom. To je nešto što mnogo ljudi u utrkivanju ne radi: nađu se u momčadi i odjednom misle „Vau, imam bolid koji može osvojiti naslov.“ Ali ja želim pomoći izgradnji naše momčadi u konkurenta za naslov. Uvijek postoji mogućnost da nećemo uspjeti, ali činim sve kako bih došao do toga da sve ovisi samo o meni. Naravno, svaki bi vozač volio uskočiti u najbolji bolid na gridu, ali sigurno je uzbudljivije pomoći pretvoriti bolid u osvajača utrka. Pobjeđivanje je sjajno, ali način na koji ćemo mi to ostvariti još je bolji.
Post je objavljen 15.04.2009. u 22:03 sati.