Teta iz kioska nije profesionalno deformirana.
Možda deformirana, ali nikako profesionalno.
Teta iz kioska NIKAD ne čita novine.
Možda, da ima vremena, da je malo manje temeljita i manje u strahu od rezultata mjesečnih inventura, možda i bi.
Ali - nema vremena.
I nije baš zgodno da ti netko naiđe, a ti blentave face utupljeno prebireš slova.
I sličice.
A još manje da zainteresiran člankom i Simonici i Madoninim egzibicijama samo preko naočala pogledaš ( a ne ugledaš), potencijalnog kupca...
Nije ni to bitno.
Bitno je da tetu iz kioska novine ne interesiraju.
Kao ni televizija.
Uopće.
Jer ono što bi teta gledala (recimo Pingu, pa neki glazbeni filmovi iz pedesetih...pa sve nešto kao Črobnjak iz Oza...),e, toga il' nema, il' nema tete iz kioska doma.
Pa je onda teta iz kioska površno čula nešto o nekakvim bolovanjima, lažnima, naravno,po nekim županijama.
I malo mi je bilo čudno jedno tri sekunde kako to možeš na BO, a da ne osjetiš na bušti.
Il' to idu oni koji još uvijek žive od nečeg drugog, a ne od svoga rada zakonitoga,koji im je samo za , kako ono kažu, "socijalno i zdravstveno!"
A mene moja išijalgija išijatikusna ne napušta.
Eto, već od listopada prošle godine Gospodnje.
Sve kao malo dođe, pa malo prođe, pa odem do doktorice, a nije mi ugodno, jer žena s punim pravom ne baš blagonaklono gleda na to..
Pa se tu i tamo malkice polegnem i dobijem koktelčić analgetika i vitamina....i JUPIII!!!
Narodno veselje!!
Čim prestane bolit, a traje tako 10-12 sati, teta iz kioska odma' i nama' udarnički...da iskoristi priliku dok je lokomotorika,kao, savršena...
K'o Pepeljuga oko ponoći kad nestaje sve čarolije.
Naravno, ondak bude poslije još i gore.
I tako već mjesecima.
Zadnjih dana teti za pedeset metara pješice treba jedno pet do sedam minuta.
U čudnom položaju.
K'o po jajima.
Malo istureno, malo iskrivljeno.
Pa si mislim.
Tuko da tuko.
Dotoressa te šalje na bolovanje.
Specijalistu.
I Marku na masažu.
Ali ne!!
Jel' to tetu strah Mili...kakoseveć zove ministar zdravstva?
Jel' tetu strah da ne bi buštica tanja bila?
Jel' teta nenormalna pa uživa raditi kad je najviše boli?
Ili je teta tipični sredovječni izdanak i primjer današnjice?
Kad ćeš pojest sam svoju vlastitu bol i jad, stisnut zube i ić' dalje po mađarskom sistemu "fin' che dura - non paura!".
Pa makar i četveronoške, ma ke četveronoške, puzeći ako treba, i po trepavicama!
Da ne bi gubio bodove.
Da ne bi bez posla ostao.
Bez jutarnjih natezanja paketa novina koji kao da su za Arnolda Schwartzenegera (u mlađim danima!) popakirani.
Bez ogromnih kutija robetine za koje uopće ne znaš pomoću kojih trikova su ih utrpali u one male sandučiće...
Bez onog prokleto teškog stalka za jeb**e razglednice koje i onako nitko ne kupuje, jer su mjesta na njima neprepoznatljiva,koliko su stare... Al' glavno je da ga svaki dan vučeš van i unutra,valjda za bicepse i tricepse.
'Ko mi je kriv da mi je leđna i mozgovna muskulatura slaba...
******
Svašta teta iz kioska tu piše...
A zapravo sam htjela pitat nešto savim drugojačije:
Kad će ministar Mili...kakosevećzove...u glavnom - Mili - jednom krenut' i u obrnutu akciju?
Odnosno: kad će napraviti reviziju neotvorenih a prijekopotrebnih bolovanja?
Jer,vjerujem, broj potonjih bio bi daleko, daleko, puno sramnije veći nego onaj tzv. lažnih bolovanja...
Pa ondak vjerujem da se takvo nešto nikad ne bi niti napravilo, jer:
1. 'ko šiša ( da budem fina) bolesnu raju? Tko misli na njih? Ma, vuci vole dok ide, kad ne bude išlo, već će se nać' ne vol, nego boškarin!
2. rezultati bi bili poražavajući...
3. a tko bi radio?
*****
Idem bit korisna dok još koktelčić drži.....
Post je objavljen 15.04.2009. u 21:22 sati.