Marketing
MOJ FACEBOOK
Svi nešto šuškaju o tom facebooku, pa ću i ja malo. Mišljenja su različita, ali uglavnom dvije krajnosti - jedni su ovisni, drugi ga ne podnose. Rijetko kad čujem da je netko ravnodušan, ili tak-tak. Ja volim facebook. Doduše, trebalo me je dugo nagovarati da se prijavim. Prvo zato što nisam imala pojma što je to, pa kad sam dobivala pozive od raznih znanaca samo sam to uredno brisala. Ali kad su mi prijateljice objasnile kak to sve funkcionira, nevoljko sam se prijavila...i sad mi nije žao. Na početku sam među svim tim mogućnostima i aplikacijama bila izgubljena kao kokoš na vašaru i zapravo se nisam ni trudila shvatiti. No, stvar se promijenila, skužila sam sistem. Te sve silne aplikacije, igrice, testove "što si bio u prošlom životu" ili "koji si lik iz crtića" i slično uredno ignoriram. Ponekad, u nedostatku nekog dobrog štiva, a s viškom vremena, rješavam razne filmske ili glazbene kvizove.
No nije to ono zbog čega mi se sviđa Facebook. Najviše mi se dopada zbog toga što su mi se javili neki ljudi koji su se s vremenom negdje izgubili. Jer da bih dobila nečiji broj telefona ili mail moram tu osobu i vidjeti. Jedna prijateljica iz osnovne škole, na primjer. Bile smo nerazdvojne prva četiri razreda, onda se ona preselila na drugi kraj grada i u drugu školu. U to vrijeme - to je bio kraj svijeta. A kako smo odrastale u vrijeme bez mobitela, kompjutora, e-mailova, a neki čak ni telefon nisu imali, jedini način komunikacije bilo je dopisivanje (ona prava pisma, rukom pisana, sjeća li se još itko toga?).
I to je trajalo dosta dugo i onda je izblijedilo. Zatim se pojavio Facebook i ona me pronašla i sad se opet lijepo dopisujemo na modernizirani način.
Zatim još jedan prijatelj iz osnovne škole, koji se po završetku 8. razreda vratio u Bosnu. Godinama smo se dopisivali, ali onda je došao fakultet, otišao je u drugi grad, a na kraju i u drugu državu. Isto me našao na FB-u i napokon smo se nakon 5 godina neviđanja našli kada je došao u Zagreb, zato jer smo se uspjeli preko Facebooka dogovoriti za nalazak.
Još mnogo kolega iz šlole, osnovne i srednje, ekipa s faxa, i za sve njih mi je drago da ih imam na okupu 
I jedan primjer koji mi je definitivno najdraži - preko fejsa sam si sredila posao. Naime, moj jutarnji ritual je doručak i kavica pred kompjutorom. Tako sam skoro svako jutro pila online kavicu na FB chatu s prijateljicom koja ima svoju firmu. Čule smo se mi i inače povremeno, ali ne toliko intenzivno. I svaki dan smo si imale nešto novo za reći. Tako je jednog dana ona došla na ideju da radim za nju, jer joj fali ljudi. Inače nisam oduševljena miješanjem prijateljstva ili ljubavi i posla, ali znam da smo i jedna i druga tipovi koji znaju što znači "služba je služba, a družba je družba", tako da za sad sve funkcionira odlično.
Moj profil je privatni. Dakle nitko tko nije moj "prijatelj" ne može vidjeti moje podatke, ni fotografije. Za fotke uvijek stavim opciju "only friends", iako me netko pitao zašto ne stavim "friends of friends", ali nemaju kaj ljudi koji me ne poznaju gledati moje fotke.
Naravno, puno mi je draže komunicirati s meni dragim ljudima u živo, ali s obzirom na užurban način života, različito radno vrijeme, sve silne obaveze koje dolaze i ovo je prihvatljivo. Ako ništa drugo većina ima flat rate internet tako da je i jeftinije od telefoniranja ili slanja sms-a.
Još uvijek šaljem pisma (i dobivam, naravno) jer to jako volim, to je ipak ono trajno, ali idem i u korak s vremenom.
Ne smatram se ovisnom o Facebooku i nadam se da neću ni biti. Sad jedino znam da mi nije žao da sam se prijavila.
Post je objavljen 15.04.2009. u 17:37 sati.