U ovim nadolazećim danima bit ćemo u jednoj maloj gužvi, što privatno, što poslovno a što zaokupljeni sa našom malom princezom Anjom.
Nećemo biti u mogućnosti svakodnevno Vam se javljati, no čim uhvatimo malo više vremena sve ćemo nadoknaditi.
Stoga Vam danas eto šaljemo samo jedan veliki brzinski proljetni pozdrav i do novog javljanja našim vjernim blogerima a pogotovo našim dragim blogerima koji nam svakodnevno pružaju podršku u svojim komentarima koje nam puno znače ostavljamo jednu lijepu pjesmu pjesnikinje Sanje Kozlice:
Postoji uvijek neko vrijeme buduće,
vrijeme za nadanje.
Ljudi koje izgubiš
i koje ti sam Bog pošalje.
Postoji uvijek trenutak ushita
i sat za plakanje.
Dani kada smo hrabri
i dovoljno jaki,
Dani kada nas život slomi
i sakrijemo svoje oči u jastuk
da ne vide kako nas boli.
Postoji uvijek neko vrijeme prošlo
za kojim čeznemo
i vrijeme buduće
za koje živimo!
Post je objavljen 15.04.2009. u 08:00 sati.