Ljubavi, danas nam je 2 mjeseca :) Prekrasna 2 mjeseca… Vjerojatno ti neću ništa kupiti jer je kriza, jel al eto… Hoću ti napisati nešto što ćeš nadam se i sačuvati :) Hmm, dakle, počelo je preko ******* što ja sama sebi ne bi povjerovala kad bi mi netko rekao: “upoznat ćeš dečka preko toga” … Rekla bi da nije baš sav svoj… Al eto, hm, taj dan, “upoznavanje”.. Mi smo se “znali” jel :) I sve to, čim sam te vidjela, pogledala oči u oči, bilo je wow… Taj dan nisam mislila da ćemo imati to što danas imamo… Kad se sjetim dana kad sam te prvi puta vidjela, ne mogu vjerovat da je to bilo prije 2 mjeseca.. Pa mi se sada već znamo kao da smo cijeli život zajedno.. Iako je taj izlazak malo bio blesav.. Nisam znala što očekivati, kakav si, da nisi kakav manijak (okey, to je pogrdna riječ al znaš zašto to kažem) ili tako nešto slično… Dok smo razgovarali i to sve, bio si mi užasno simpatičan, a od Alme hvala Bogu se nije ni vidjelo da sam šutljivija nego obično… Kad je ona otišla na wc, hm… Ajmo reć da mi je bilo “trta” jer nisam znala šta ću s tobom dok ona ne dođe i tako al ajmo reć da je prošlo u redu :) Poslije toga, dojmovi na msn-u… E, ja nisam stvarno očekivala da ću se ja tebi svidjeti na taj način.. Ti si meni bio prekrasan dečko plavih očiju i slatkog osmjeha :) Alma me je ubijala u pojam sa pitanjima: “tko ti je to, šta imaš s njim?” I sl…. A ja sam samo razmišljala kako će to sve s tobom završiti i sve jer do sada i sam znaš da sam uvijek bila povrijeđena i to ne malo… I zato me je bilo strah sa ikime..
Kad smo imali sastanak na Valentinovo… E… Taj dan je….. Ala… Ono kako si me pitao za hodanje i sve… Ja ne mogu vjerovat. Znala sam da ćeš me pitat al nisam znala na koji način i taaako sam se bojala da je to strašno… Prvi poljubac i sve.. Bilo me strah, stvarno je… I kad si to pitao, ono… misao mi je bila: “Isuse, kako da odgovorim?” I jel, tako je to sve išlo dok nismo došli u Petrinju :) Taj ću dio sa sastankom preskočit.. Iskreno, jedva sam čekala da to završi ali i bojala sam se užasno tog prvog “dodira” i svega toga… I kad je to došlo, onak… Ala. Bilo mi je predivno iako sam se bojala i dalje i kad si me poljubio, osjetilo se da se bojim čak i manje nego što sam se stvarno bojala… Ta večer mi je dokazala da si to što ja želim jednim djelom… I tako, poslije toga je sve krenulo kako i treba.. Ja ne mogu vjerovati da svakim danom ja tebe volim sve više i više.. I stvarno volim. Sad zadnjih par tjedana ja ne mogu bez tebe nikako… Ti si nešto što je meni dalo snagu za dalje.. Nešto što ja ne mogu vjerovat da napokon imam… Ti si moja sreća jedina i ne želim te nikada izgubiti :) Kraj tebe se jednostavno osjećam sigurnom, voljenom, lijepom… To kako mi uvijek dokazuješ da sam lijepa, slatka, pametna… Ja jednostavno nemam riječi.. Imam nekoga tko me voli onakvu kakva jesam. Imam nekoga tko voli sve moje… Sve na meni… Ono što sam/smo doživjeli zadnjih tjedan dana čini mi se.. Intimne dijelove nas… Jednostavno, ja s tobom imam povezanost i osjećam da me ne treba biti sram ničega kraj tebe što i ti pokazuješ… To što sam ti dopustila da napraviš (znat ćeš o čemu pričam) je i mene iznenadilo jer nikome nisam dala da na taj način meni pristupi. Čak i mame sam se sramila… Ali ti… Ti si nešto kraj čega me uopće nije strah. Naravno, na početku mi je malo bila dilema al sam znala da ti mogu vjerovati. Kad sam prvi put doživjela tvoje dodire i sve to…. Ne mogu uopće objasnit taj osjećaj :) Osjećala sam se kao….. Baš kao voljena osoba… Ti baš pokazuješ kako me obožavaš, kako voliš svaki dio moga tijela iako ja baš i ne volim ali eto…. Ma jednostavno, ti si čudo :) Često sjednem i razmišljam…. U čemu je caka, zašto si ti poslan meni… Tu mora nešto loše završit, al vidim da je sve za sada u redu i nadam se da će biti i dalje… One dane kad smo išli u Zagreb….. E, ma nemam stvarno riječi… Dani provedeni s tobom su stvarno nešto posebno, neprocjenjivo.. Za sve ostalo tu je mastercard :) Zezam se :) Hm… Da… Kad smo bili u Kiki… e… Ja bi bila najsretnija kada bi se odselila i kada bi živjela s tobom… Kada bi s tobom osnovala obitelj… Kada bi bili sretni do kraja…. Kada bi se ovo pretvorilo u vječnost… Jer eto, ja te stvarno volim i svakim danom je sve teže bez tebe… Ti si nešto zbog čega bi ja napravila sve. Čak i otišla… I ti to znaš i znam da i ja tebi značim toliko ali eto… Jednostavno, ne mogu opisat šta ja osjećam… Tj znam što osjećam ali ne mogu opisati koliko jer je to jako puno… Kao da si dio mene i svaki put kad je tebi nešto loše, meni je još gore… Neki dan kad sam plakala… I ti si bio uz mene… E, ljubavi… Ti si nešto….. Ne, nemam riječi :) Ti si bio uz mene bez obzira na sve, ti si mi dao do znanja da si tu i da ćeš uvijek biti… Ti si moja potpora i snaga… Ti si moje lijepo plavo, nježno, prekrasno :) Volim te i voljet ću te još dugo :) I sad dok to čitaš, a ja gledam tvoju reakciju, sigurno si misliš: “pa dobro, kada će više kraj ovoga?” :) al eto… to sam ti htjela reći i nadam se da ovo neće završiti negdje u smeću (znam da neće :)) I da će ti bit nešto što će te sjećati na mene uvijek bez obzira na sve :) Iskreno, ja se nadam da ćeš ovo pokazivati našoj djeci, a ne djeci tebe i neke druge žene :)
Ljubavi, želim da znaš da sam te u ovih 2 mjeseca toliko zavoljela da je to nešto nevjerojatno i da mi je previše stalo da bi te izgubila :)
A zašto te volim? Hm…