Marketing
POVIJEST: DJECA ABRAHAMOVA - TREĆI DIO O ŽIDOVSKO-KRŠĆANSKOM SUŽIVOTU U EUROPI UNATRAG GOTOVO 2000 GODINA
ŽIDOVI I KRŠĆANI – 2000 GODINA ŽIDOVSKO-KRŠĆANSKOG SUŽIVOTA (I ANTISEMITIZMA) U EUROPI
Povijest Židova u Europi počinje s Rimskim Carstvom i nastavlja se s Franačkim Carstvom.
Područje Franačkog carstva na kojemu su Židovi bili naseljeni nakon propasti Zapadnorimskog Carstva u 5. st. nove ere ili nakon Krista.
Nakon što su Rimljani zabranili 133. godine nakon Krista boravak Židovima u Jeruzalemu, i to pod prijetnjom smrtne kazne, počinje u povijesti znana židovska dijaspora, odnosno vrijeme emigracije i pogroma nad raseljenim Židovima.
Židovski proganinci se naseljavaju diljem Rimskog Carstva, od Španjolske do Male Azije, na Balkanu, u germanskim i galskim područjima. Nakon raspada i nestanka Zapadnog Rimskog Carstva u 5. stoljeću, Židovi se na poziv franačkoga cara naseljavaju u 9. stoljeću na području Francuske, Njemačke i Italije, dakle, na području Franačkog Carstva, ali ne bilo koji Židovi nego oni koji su baratali obrtničkim vještinama i drugim znanjima; dakle, Židovi su doprinjeli gospodarskom i kulturnom razvitku Franačkog Carstva koje će se nakon raspada podijeliti na Francusku i Njemačku.
Detonator za antisemitizam i pogrome nad europskim Židovima u Europi bili su Križarski ratovi.
Prve muke za Židove u Europi počinju kada je papa pozvao na Prvi križarski rat koncem 11. st. na osnovi dojave da je Isusov grob u Jeruzalemu oskvrnut; cilj križarskog pohoda je oslobođenje Jeruzalema od onih koji su navodno oskvrnuli Svetu zemlju, a oni su muslimani, međutim prije muslimana su kraću šibicu izvukli europski Židovi, i to u njihovim kulturnim i gospodarskim uporištima, u njemačkim gradovima na rijeci Rheini, u Wormsu, Mainzu i Speyeru, tada i za ondašnje prilike velegradovi i Crkvena, biskupska središta u kojima su židovi živjeli zajedno sa kršćanima; međutim, križari, na putu za Jeruzalem prolaze kroz navedene gradove i optužuju Židove zbog odlaska križara u rat, i da su navodno nahuškali muslimane da oskvrnu Isusov grob; tako u Mainzu biva za vrijeme Prve križarske vojne u pogromu ubijeno oko 1000 židovskih civila, žena, djece, staraca i muškaraca; biskupi otvaraju katedrale za progonjene Židove, kako bi ovi našli utočište i spas, ali pomahnitale ubojice ne prezaju ni pred Božjim kućama; pogrom je totalan.
Obilježeni europski Zidovi u srednjem vijeku, s karakterističnim šiljastim šeširima koje su po Crkvenim i svjetovnim propisima zapadnih kršćanskih vladara morali nositi.
Katedrala u njemačkom gradu Wormsu na rijeci Rheini u kojoj su na poziv biskupa Židovi našli utočište pred pogromima kršćanskih vladara i nahuškane kršćanske rulje, u srednjem vijeku.
Nakon toga se situacija malo stišava, ali 1215. godine Crkva na svom koncilu uvodi segregaciju za Židove koji od tada moraju nositi posebna obilježja, šiljastu kapu na glavi, i/ili žutu okruglu značku na kaputu. Počinje vrijeme kada Židovi, naseljeni obično uz (kršćansku) katedralu i tržnicu, bivaju od kršćanskih vladara odvojeni u gradovima od kršćana u posebne gradske četvrti; iako su kršćanski vladari dozvolili Židovima u Europi da se bave trgovinom, i da daju kredite i na iste naplaćuju kamatu, koja se shvaća kao lihva, kršćani optužuju Židove da su lihvari, nečasni i lopovi, te uvijek iznova nastaju pogromi svugdje u Europi čim ekonomska situacija pogađa šire narodne kršćanske slojeve; Židovi postaju žrtveni jarac za sve propuste kršćanskih vladara i vlasti. Pogromi se događaju u Engleskoj otkuda su Židovi definitivno protjerani 1290. godine, u Francuskoj iz koje su protjerani 1394. godine, u Njemačkoj gdje je u 14. st. istrijebljeno 350 židovskih općina, u Španjolskoj gdje bivaju protjerani 1492. godine, jednostavno svudgje istim intenzitetom. Protjerani Židovi iz Španjolske bili su tako zvani 'aškenaški' Židovi, što je hebrejska oznaka za 'španjolske' Židove koji se najviše naseljavaju u njemačkim zemljama. Kad je 1347. godine izbila velika kuga ('crna smrt') u Europi, tko će biti optužen kao krivac? Pogađate već – Židovi koje se optužuje da su namjerno trovali bunare i da je tako navodno nastala kuga, iako je kuga nastala od bakterije koju su sa sobom širili štakori. Inače, u povijesnim spisima po arhivima europskih metropola nije zabilježen niti jedan jedini izgred židova protiv kršćana, niti jedan, dok obratnih situacija ima u izobilju.
Prikaz nad pogroma nad europskim Židovima u srednjem vijeku
Prikaz jedne zidovske svadbe ispred (bivse) srednjovjekovne sinagoge u njemačkom gradu Wormsu, srednjovjekovnom židovskom kulturnom centru u Europi.
Veliki antisemit postao je, što je manje poznato, veliki reformator Crkve, i osnivač protestantske Crkve i vjere, Nijemac Martin Luther koji je u 16. st. Židove prvo pozivao da se pridruže njegovom pokretu, a kada su ovi ostali lojalni prema Katoličkoj crkvi, ili jednostavno kada su ostali neutralni, izdao je proglas i pozvao da se 'uništi svako sjeme svakog Židova'. I tako je antisemitizam u društvu, politici i ideologijama preživio sve do Hitlera i holokausta. I Karl Marx je bio antisemit.
Pečat europskih Židova u srednjem vijeku.
Na II vatikanskom Koncilu Katoličke crkve je Crkva konačno 1963. godine Židove prihvatila kao ravnopravnu braću koja također vjeruje u jednoga Boga svemogućega. Papa Ivan Pavao Drugi je prvi papa koji je službeno posjetio jednu sinagogu, onu u Rimu, a papa Benedikt XVI posjetio je sinagogu u gradu Kölnu na Rheini.
Iako je judeo-kršćanstvo u Europi sveprisutno kroz povijest od osnivanja prve onodobne 'Europske unije', Franačkog Carstva u 9. stoljeću nakon Krista, vlade zemalja-članica EU nisu smatrale potrebnim da u europskom ustavu (koji je odbačen na referendumima u Francuskoj i Nizozemskoj) navedu u preambuli da se Europa temelji na kršćanskim korijenima, kao i na židovskim. Kršćanstvo, židovstvo i Bog nisu izbačeni iz europskog ustava nego nisu ni spomenuti. Dakle, ateizam pur. I hrvatski Ustav nema spomen na kršćanstvo. To je stanje 2000 godina nakon Isusa.
Zločestoće danas među ljudima ima više nego u Isusovo doba, zato je rečeno da će jednoga dana doći nekoliko Njih koji će imati Božje moći, i da ćemo ih prepoznati po Njihovim plodovima – onda kada dođu među ljude na Zemlju da im prosvijetle pamet, i to jednostavnim metodama, naime, da ljudi prihvate dva jednostavna pojma: ljubav i mir! Ako je to teško prihvatit onda nema spasa za ovaj svijet, ako nije, onda je spas nadohvat ruke – ovisi u konačnici o nama jer Bog nema izravnog utjecaja na Zemlji, osim preko Evanđelja, Crkve i proroka, jer je čovjeku ostavio na slobodu da sam odlučuje o svojoj sudbini, i shodno tome da sam izabere kojim će putovima kročiti kroz život!
CBK
Post je objavljen 14.04.2009. u 13:17 sati.