lijena sjenka rascvale voćke
naslonila se na novine što sam čitao
i na trenutak odvukla pozornost
kao da mi ne želi dati mira
i usput priupita
hoće li sve ove vijesti trajati do sutra
trebaju li brige biti u prvom planu
upravo sad
dok stotine tisuća bića oko tebe ulažu enormni trud
da podignu ovaj dan do savršenstva postojanja
zar nije neumjesno prizivati sjetu na prve taktove ode sveopćem pupanju
doista, pogledao sam oko sebe
doletio je veseli pernati kvartet na pozornicu ukrašenu laticama
njihovu izvedbu pratio je pčelinji orkestar zujača
u blizini na kontrabasu malo je falšao bumbar
očito je pretjerao s nektarom
tisuće zvukova opuštali su um
topli dah podneva grlio mi vrat
a zrak oplemenjen mirisima cvatnje
omamio osjećajem trenutnog spokojstva
dolje u travi neki je maslačak naslonio glavu na nožni palac
pored ograde gdje zumbuli su cvali
dvije su snaše prošle u svečanim odorama
nasmijale se rumeno i tiho
i produžile u pravcu križa na periferiji
oglasilo se crkveno zvono
u daljini glasovi ljudi, pijevaca i pasa
vjetar je donosio pjesme s lokalnih radio stanica
kroz sve zvuke do mene je dopro nečiji zov
kažu, vrijeme je da se okupimo oko stola
lijepo je čuti svoje ime prožeto bliskošću i proljećem
iz nekih kuhinja dopirali su mirisi ukuhane juhe i pečene gužvare
pogledah prema nebu sa zahvalnošću
upravo za takvo sam se proljeće molio
Post je objavljen 14.04.2009. u 12:57 sati.